Ovogodišnji venecijanski festival završio je bez osobitih iznenađenja. Nakon što su dva najrazvikanija filma - spektakl “Rez” Fatiha Akina s budžetom od 16 milijuna eura, još jedna povijesna drama koja se bavi turskim pogromom nad Armencima (novina je ovaj put u tome što je redatelj turskog podrijetla) te “Pasolini” Abela Ferrare, evokacija posljednjih dana velikog talijanskog redatelja - naišla na mlak prijem, žiri kojim je predsjedao prezaposleni francuski filmski skladatelj Alexandre Despalt imao je manje problema podijeliti nagrade.
Karizmatični redatelj
Po predviđanjima, nagradu Zlatni lav dobio je film neobična naslova “Golub je sjedio na grani meditirajući o postojanju” u režiji Roya Anderssona. Karizmatični 71-godišnji švedski redatelj nije se ubrajao u prvu ligu sve do 2000., kada je u Cannesu predstavio svoj film “Pjesme s drugog kata”, za koji je dobio nagradu žirija.
Virtuozno napravljen u dugim kadrovima, film nije imao uobičajenu fabulu, prije je funkcionirao kao ironična poema posebna ugođaja, a takvo je bilo i njegovo sljedeće ostvarenje “Vi, živi”, nastalo sedam godina kasnije. Prošlo je još sedam godina i sada smo dobili posljednji dio te impresivne trilogije, koja se, po autorovim riječima, bavi time “što znači biti ljudsko biće”. Dva trgovačka putnika prodaju bizarne artikle, miješaju se prostori i vremena, humor i oporost, a sve to - sudeći po venecijanskim odjecima - itekako fascinira gledatelja. Nijedan Anderssonov film dosad nije bio u nas u redovnoj distribuciji, pa će Zlatni lav možda biti zalog da se tako nešto napokon i dogodi.
Srebrnog lava za režiju dobio je Andrej Končalovski za pseudo dokumentarac “Bijele noći poštara Alekseja Trapicina”. Ruski redatelj sa solidnom holivudskom filmografijom miljenik je Venecije, tu je 2002. nagrađen za “Kuću luđaka”, koja je učvrstila njegove poljuljane pozicije u matičnoj kinematografiji: to će po svoj prilici i ovaj film, snimljen u zabitom selu, u kojem neprofesionalni glumci evociraju događaje iz vlastitog življenja, a skrivena kamera često je u upotrebi.
Lav i dokumentarcu
Velika nagrada žirija pripala je dokumentarcu “Pogled tišine” Joshue Oppenheimera, svojevrsnom nastavku njegova kontroverznog filma “Čin smaknuća”, koji se bavio indonezijskim odredima smrti i njihovim zločinima, samo što se ovom prigodom redatelj usredotočio na žrtve. Amerikanac s engleskim domicilom očito postaje jedan od najvažnijih autora u toj filmskoj vrsti.
Jedini talijanski film koji se našao među nagrađenima su “Gladna srca” Saveria Costanza (njegovo prethodno ostvarenje “Usamljenost primarnih brojeva” također se natjecalo na ovom festivalu prije četiri godine): izborio je priznanja za glavnu mušku i žensku ulogu ( Adam Driver i Alba Rohrwacher). Film je snimljen u New Yorku i bavi se mladim parom (on je Amerikanac, ona Talijanka), čija se veza raspada kad im se rodi dijete. Od ostvarenja koje je izdvojio žiri, ovaj je najslabije primljen. Nagradu za scenarij dobio je iranski film “Priče”, koji je režirala Iranka Rakhshan Bani-etemad (predložak je napisala zajedno sa svojim stalnim suradnikom Faridom Mosafavijem).
Priznanje debitantu
Najbolji mladi glumac je Romain Paul (“Posljednji udarac čekića”), a “Sivas”, debitantski film turskog filmaša Kaana Mujdecija, završio je s posebnim priznanjem žirija.
Nagrada na Mostri: Emir Hadžihafizbegović stasa u najvažnijega glumca u regiji
Hrvatska se kinematografija ne može požaliti, film Ognjena Sviličića “Takva su pravila” dobio je nagradu za najbolju mušku ulogu u pratećem programu Horizonti: to je dosad najveće priznanje Emiru Hadžihafizbegoviću, Bosancu koji stasa u najvažnijega glumca u regiji.
Hrvatska manjinska koprodukcija “Ničije dijete” Vuka Ršumovića dobila je nagradu kritike FIPRESCI za ostvarenje prikazano u programima Horizonti i Međunarodni tjedan kritike te još dvije neslužbene nagrade.