Malo bi tko pretpostavio da će scenaristi slabašnog domaćeg mjuzikla “Zvižduk u 8” s Đorđem Marjanovićem, snimljenog 1962., postati najvažnija imena nadolazećeg crnog vala.
Ipak, tako je bilo, Gordana Mihića i Ljubišu Kozomaru počeli su uzimati ozbiljno već sredinom tog desetljeća, nakon filma o sezonskim radnicima “Doći i ostati” u režiji Branka Bauera, zapažene su bile i “Tople godine” Dragoslava Lazića (1966), međutim, “Buđenje pacova” (1967) i “Kad budem mrtav i beo” (1968), oba u sjajnoj režiji Živojina Pavlovića, prometnula su ih u scenarističke zvijezde.
Zajedno su se okušali i kao redatelji, “Vrane” (1969) su imale sve oznake poetike crnog vala (iako je film bio u boji, snimio ga je veliki poljski direktor fotografije Jerzy Wójcik,...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....