Milan Trenc snimio je film po “Ribanju i ribarskom prigovaranju” Petra Hektorovića koji večeras ima premijeru na Pula film festivalu. Film prati kako u 16. stoljeću plemić Petar Hektorović nakratko napušta izgradnju svog ljetnikovca te odluči provesti tri dana na moru u društvu dvojice ribara, Paskoja i Nikole. Tamo lješkari, sanjari i prisjeća se mladalačke ljubavi. Ribarenje se odvija u uvalama Hvara, Brača i Šolte, a film, kako se navodi, “s još uvijek bolnim sjećanjima na sukob plemića i pučana u Hvarskoj buni, postaje priča o odnosu dva hvarska staleža koji se na kraju, pred iskušenjima života, pretvaraju u opću ljudsku solidarnost”. Glume Rade Šerbedžija u ulozi Hektorovića, potom Romina Tonković, Ingeborg Appelt te kao ribari Leon Lučev i Bojan Brajčić.
SLUČAJNA IDEJA
Milan Trenc, koji je impozantnu karijeru ostvario u Americi, široj je publici najpoznatiji po ekranizaciji njegove slikovnice u blockbuster filmu “Noć u muzeju” s Benom Stillerom. Crtao je i strip “Milan Blenton” po liku koji je osmislio Goran Pirš na Radiju 101. U Americi je radio za vodeće novine i magazine, od New York Timesa i Washington Posta do New Yorkera, Timea i drugih. Govori nam da mu je ideja za film došla sasvim slučajno, dok je jednog ljeta prije nekoliko godina čitao “Ribanje i ribarsko prigovaranje” u Starigradu na Hvaru. Čini se poprilično teško djelo, gotovo neprohodno za ekranizaciju, pitamo ga na početku razgovora. “Da, totalno je neprohodno. No, to je bio izazov za mene. To je kao kad vidite veliku planinu do čijeg se vrha naizgled ne možete popeti pa ju poželite savladati. Imao sam u kući knjigu na engleskom i dok sam bio na moru, poželio sam je pročitati. Čim sam je pročitao, poželio sam ju ekranizirati.” Čini se kao slučajnost? “Oko ovog se filma odvio niz slučajnosti. Nisam praznovjeran, no u jednom sam se trenutku uistinu preplašio svih sinergija. S jedne strane bilo je dosta prepreka, s druge bilo je dosta slučajnosti i sreće. Tako da sam u jednom trenutku počeo vjerovati da Hektorović bdije nad ovim projektom i pomaže nam. Primjerice, svaki bi dan bilo lijepo vrijeme osim na dan kada smo trebali snimati prizor oluje, tada bi uistinu i bila oluja, i slično. Kada bi nešto krenulo loše, ubrzo bi se pojavilo bolje rješenje.”
IZVANBRAČNA KĆI
Ljubavne priče u Hektorovićevom djelu nema. U ekranizaciji Milana Trenca ona postoji. O tome naš sugovornik govori: “Izvukli smo biografsku ljubavnu priču iz činjenice da je Hektorović, što je poznato, imao izvanbračnu kćer. Hektorovićeva priča je lijepa, ali nema onu filmsku dimenziju. On zapravo pripovijeda što mu se dogodilo na stvarnom putovanju i to je specifično za Hektorovićevo djelo u razdoblju kada nastaje”. U ulozi Hektorovića je Rade Šerbedžija, a kako kaže Trenc, ovaj glumac je njegov “prvi i jedini izbor od početka projekta”. “Što se tiče scenarija, od njega sam dobio izvrsne sugestije”, dodaje. “Otpočetka sam, kako sam vizualan tip, pisao film sa Šerbedžijom na umu da bude u glavnoj ulozi”. Kako je glumac reagirao kad ga je pozvao na suradnju, pitamo ga. “Bilo mu je drago. Prvo što mi je rekao bilo je: ‘Milane, ti znaš da sam ja ribar i bavim se ribolovom’, tako da se i tu našla neka poveznica. Puno je u filmu njegovih ideja, dodao je jednu dramsku, možda i tamniju stranu.” Od ideje do realizacije prošlo je pet godina i sada se film prikazuje u Puli. Trenc u šali govori da ima “nakon toliko godina rada tremu kao da ide na diplomu”. “Kada sam počeo rad na filmu, 68 godina, koliko je u trenutku pisanja imao Hektorović, činilo mi se daleko. Sada mi je ta brojka već nešto bliža.” No velika mu je želja bila, nadodaje, “da film ima promociju u Areni, možda i najljepšem kinu na svijetu”.
Osim na Hvaru i Braču, dakle, dio je filma sniman i na Šolti. “U Nečujmu postoji kuća Marka Marulića. Iako su mi rekli da je poput bilo koje druge kuće, želja mi je bila snimati na autentičnim lokacijama, pa smo tako i snimali u ovoj kući” (tamo se danas nalazi memorijalna zbirka posvećena Marku Maruliću, a pred kućom spomen-stup podignut Petru Hektoroviću, op.a). Na Hvaru je, naravno, Tvrdalj Petra Hektorovića, najpoznatija građevina Staroga Grada. Ovaj renesansni pjesnik gradio ga je cijeli život. Kako govori Trenc: “Kad je radio oporuku. želja mu je bila da se Tvrdalj ne podijeli na više nasljednika, no čitavo ih je vrijeme više. Imetak je naslijedila njegova izvanbračna kći. Njezina se kći, dakle, unuka Petra Hektorovića, udala za Hanibala Lucića”. O majci te kćeri gotovo nije ništa poznato: “Tada je bila praksa da plemići usvajaju djecu koju su imali sa ženama koje nisu bile plemkinje. One su obično bile u kući kao pomoć. No, postoji i tragičnija verzija, koju mi donosimo u filmu.” Zašto tragedija? “Nema slatkog bez kiselog. Čitav je raspon emocija u tom filmu.” Kako je odabrao mladu glumicu Rominu Tonković za film? Trenc kaže da ga je na nju upozorio Rade Šerbedžija. Bez ikakvih obaveza, pozvao ga je da pogleda predstavu u kojoj nastupa. “Imao sam u početku rezerve može li glumiti hvarsku djevojku. No, ona je bila samouvjerena, rekla je da je glumcima posao da uče dijalekte. Kad je progovorila, sve su se moje sumnje raspršile. I njezin šarm i ljepota dali su dušu filmu”, govori Trenc.
OPSESIVNA KUPNJA
O Hektoroviću pročitao je sve što mu je bilo dostupno. “Pročitao sam valjda i zadnji papirić o Hektoroviću koji postoji u Hrvatskoj. O njemu je malo sačuvano, no u njegovoj su obitelji bili mnogi javni bilježnici. Pronašao sam popis kako je Hektorović često, skoro opsesivno kupovao zemlju, tri badema, pola placa, vinograd...” A da nije bilo Ilirskog pokreta, nastavlja Trenc, koji je promovirao njegovo djelo napisano na hrvatskom jeziku, možda bi Hektorović ostao zaboravljen. “Bio je hvarski plemić koji je pred smrt u Veneciji izdao samizdat. Za razliku od njega, Gundulić je u svoje doba bio slavna ličnost.”