SERIJAL O RIJECI

Rijeka je 1957. imala prvi disko u regiji, a znate li tko je prije Robića pjevao ‘Samo jednom se ljubi’?

Rijeka moje mladosti

Njegovi su sugovornici autentični predstavnici svojeg vremena, a svatko od njih priča o svojoj mladosti

Jeste li znali da je pjesmu ‘Samo jednom se ljubi’ riječki pjevač Bruno Petrali u javnosti otpjevao prije Ive Robića? Znate li kako je sastav Denis & Denis dobio ime, da je u Rijeci još 1957. godine otvoren Husar, prvi disko-klub u ovom dijelu Europe te da se sve to zbivalo u gradu na Kvarneru u kojom je osnovan Paraf, prvi punk bend na području svih tadašnjih socijalističkih odnosno komunističkih država svijeta?

image

Panorama Rijeke

O svemu tome priča dokumentarni serijal ‘Rijeka moje mladosti’ koji se emitira nedjeljom ujutro na HTV-u 1. Istraživač riječke kulturne povijesti Velid Đekić, književnik i dvostruki dobitnik Nagrade Grada Rijeke, u sedmodijelnom serijalu o glazbenoj i društvenoj povijesti Rijeke donosi storiju ispričanu primarno kroz povijest popularne glazbe koja govori o glazbenoj i društvenoj povijesti grada i okolice u razdoblju od 45 godina, od kraja Drugoga svjetskog rata do konca 1980-ih. Njegovi su sugovornici autentični predstavnici svojeg vremena, a svatko od njih priča o svojoj mladosti, što je simbolizirano i samim naslovom serije ‘Rijeka moje mladosti’. Njihova je priča ilustrirana i obilnom foto, video i audiograđom.

40-ak sugovornika

- Ideja o serijalu zasluga je Alekseja Pavlovskog, urednika u Programu kulture HRT-a. On je već neko vrijeme imao u rukama moje knjige ‘91. decibel’ i ‘Red! River! Rock!’, posvećene riječkoj rock sceni. Zanimljivosti na njihovim stranicama potaknule su ga da gradski kolorit iz jučerašnjih vremena pretoči u televizijski serijal. Javio mi se s polaznom zamisli o četiri epizode koje bi govorile o četiri gradske dekade, dakle o 50-ima, 60-ima, 70-ima i 80-ima. Obilje snimljenog materijala na kraju je dovelo do sedam epizoda. Nije lako život grada poput Rijeke svesti na četiri puta po pola sata. Nije ni na sedam puta, ali svaki medij ima svoje zakonitosti, pa smo tu stali - objašnjava Đekić koji je ovaj serijal počeo snimati još prije tri godine.

image

Davor Tolja i Aleksej Pavlovski

- Krenuli smo snimati početkom 2020., a onda nas je zaskočio covid i s tim povezane restrikcije kretanja. A kad je tu došlo do nekakvog olakšanja, oprema i ekipa imali su na stolu druge zadatke, pa smo se morali boriti s terminima za ponovna snimanja. Sve se oduljilo, pa kad još dodate montažu i ostale poslove koji slijede nakon povratka s terena... Sada je priča posložena i serijal je pred nama. Oduljivanje snimanja ne smatram izgubljenim vremenom, štoviše. Iskoristili smo ga da pronađemo još neke privlačne filmske zapise i fotografije iz prijašnjih vremena, što je put u bolji završni rezultat - ističe Đekić kojeg pitamo koliko je ljudi imao snimateljski tim.

- Na samim snimanjima bilo nas je sedam-osam, ali valja dodati još 15-ak onih koji su radili brojne ostale poslove vezane uz organizaciju, administriranje, postprodukciju... - kaže poznati riječki kroničar koji je za potrebe serije ‘Rijeka moje mladosti’ pričao s četrdesetak ljudi. Svaki od njih imao je svoja sjećanja na Rijeku njegove mladosti, nudeći pojedinačne memorijske kamenčiće za zajednički mozaik posvećen ovoj ili onoj dekadi.

image

Neda Radet

Poraće na Kvarneru

No, što je bilo najzahtjevnije tijekom rada na ovom dokumentarnom serijalu?

- Imali smo u glavi što želimo dobiti, ali jedno je nešto zamisliti, a drugo doći do onoga što želite. Na djelu je bio šarm rada s ljudima, koji vas uvijek mogu iznenaditi, a u našem slučaju to je u pravilu bilo pozitivno. Snimanje se pokazalo kao prilika da upoznamo neke ljude zanimljivih života, čije su se sudbine prepletale sa sudbinom grada. Na neki su je način i stvarale jer je to uvijek interaktivni proces. Posebno zanimljivi bili su nam svjedoci načina života u prvim poratnim godinama, dakle najstariji sugovornici. Nažalost, biološke zakonitosti kažu da je danas takvih najmanje i zato do njih nije bilo jednostavno doći. Pitanje je zatim kakvog su zdravstvenog stanja, mogu li uopće pristupiti razgovoru pred kamerama. Može biti upitno i koliko im je još memorija živa jer govorimo o životu u Rijeci njihove mladosti, što znači prije 70 godina. Tu su nas poslužila poznanstva jer ništa u životu nema bez dobrih osobnih izvora informacija, a vjerojatno i ponešto sreće - priznaje novinar koji se već desetljećima bavi istraživanjem riječke kulturne baštine.

image

Davor Lukas

Letjelo je kamenje

Unatoč tome, je li na snimanju serijala, odnosno tijekom pripreme doznao neke nove podatke koji su i njega iznenadili?

- Opći podaci nisu tajna, povjesničari su o riječkoj povijesti mnogo pisali. Ali, svakodnevni život u pravilu ostaje izvan fokusa, sa svim svojim zanimljivostima koje stanovniku grada često mogu biti važnije od velikih političkih ili gospodarskih događaja. Recimo, dojmilo me se slušati svjedočenje o prvim poratnim susretima djece iz obitelji Fijumana i djece iz obitelji doseljenih u Rijeku iz unutrašnjosti tadašnje države. Klinci od 12-13-godina družili su se u grupama, ali odvojeno, na jednoj strani mali Fijumani, a na drugoj mali pridošlice. Odnos je bio neprijateljski, letjelo je uzajamno i kamenje. A onda bi život učinio svoje, klinci bi se kroz igru korak po korak zbližavali, a tako nekako su se otopljavale i pregrade između starog i novog stanovništva. Ta ljudska, humana dimenzija života sve me intenzivnije tematski vuče za rukav i ne smatram je ništa manje važnom od službenih povijesnih dokumenata. Sada se već godinama djeca iz doseljenih obitelji znaju ponašati kao veći Fijumani od samih Fijumana, drže do gradskih osobitosti i guraju u prvi plan osjećaj gradske pripadnosti. Došljaci su najprije vidno osvojili grad, a onda je on počeo nevidljivo osvajati njih. Taj proces mi je vrlo zanimljiv - priča Đekić uoči druge epizode serijala koja će se na HTV-u 1 prikazati u nedjelju s početkom u 11.05 sati.

image

Idis Turato

Ženske družine

Što ćemo sve doznati u ovoj epizodi?

- Druga epizoda posvećena je prelasku iz pedesetih u šezdesete. Dakle, glasovitom rock i disko-klubu Husar, zatim podjednako glasovitom ‘majmunskom otoku’ u gradskom središtu. Tu su i prvi domaći rock bendovi, britanski rockeri koji su uživo nastupali u gradu, inkognito snimanja nove glazbe na Radio Rijeci, ekspanzija plesnjaka, ženske glazbene družine - kaže naš sugovornik kojeg pitamo što je bila Rijeka njegove mladosti.

image

Damir Martinović Mrle

- Rijeka moje mladosti je ona koju pamtim iz svojih dječačkih i tinejdžerskih dana, na prelasku iz sedamdesetih u osamdesete. Tipično mladenački, mislio sam da je grad u kojem živim uspavan i dosadan, a danas mislim kako samo ja tada nisam bio spreman vidjeti njegov dinamizam - priznaje Đekić.

Razmišlja li o tome da ovaj serijal, u kojem je obuhvaćena Rijeka od Drugoga svjetskog rata do kraja 80-ih, dobije nastavak?

- To je slatko pitanje, ali nešto u ovoj priči moramo ostaviti za rad i drugima, zar ne? Aleksej Pavlovsky je već natuknuo da bismo se mogli pozabaviti impresivnom pričom o riječkoj industrijskoj baštini. Vidjet ćemo - kaže Velid Đekić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
03. travanj 2024 21:47