ZAGREB - Projekcijom filma “Le Havre” redatelja Akija Kaurismakija u sarajevskom Narodnom pozorištu u petak počinje 17. Sarajevo Film Festival, novo izdanje najutjecajnijeg i za filmsku industriju najvažnijeg filmskog festivala na području bivše Jugoslavije.
Ovogodišnji festival - kao i svake godine - donosi niz zanimljivih popratnih programa, puno projekcija za široku publiku i djecu, ali i tri regionalne konkurencije - igranog dugometražnog, dokumentarnog i kratkog filma. U onoj najprestižnijoj konkurenciji - dugog igranog filma - ove godine nastupa deset naslova s Balkana i iz istočne Europe, među kojima je i hrvatski film “Fleke” Alda Tardozzija.
Turska kao Tyson
Kako su gotovo svi filmovi debitantski, riječ je o najmlađoj sarajevskoj selekciji dosad. S obzirom na to da su u konkurenciji samo dva filma s “ex-YU” područja, dojam je da je sa 17. izdanjem SFF uvelike napustio postjugoslavenske prostore.
Nastao isprva kao ratna smotra, SFF bi tijekom dvijetisućutih vjerojatno postao tek jedan od mnogih razmjerno sličnih europskih festivala koji prikazuju više-manje iste filmove, da nije bilo pametne procjene direktora Mirsada Purivatre koji je procijenio kako nakon nestanke stare, jugo-Pule postoji upražnjeno mjesto za festivalom gdje bi se odmjeravali srpski, hrvatski, slovenski i bosanski filmovi.
Pokazalo se da u zemljama bivše federacije postoji potreba za filmskim nadmetanjem i uspoređivanjem, a pogotovo je ta želja postojala u hrvatskim medijima i kinematografiji, koja ja bila frustrirana trajnim podcjenjivanjem kod kuće, pa joj je sarajevska konkurencija često bila jedini izlaz u svijet i pečat da nešto što je proizvedeno ipak vrijedi (suprotno od - uglavnom nepouzdanih - pulskih nagrada koje su najčešće služile da “discipliniraju” odveć uspješne). Međutim, uskoro se pokazalo da uglavnom krhke ex-Yu kinematografije teško mogu proizvesti deset jakih filmova godišnje.
Sarajevo je na to odgovorilo širenjem zemljopisnog obuhvata (koji je uključio i Tursku, koja je za male balkanske kinematografije pravi Mike Tyson). Istodobno, SFF je olabavljivao premijerna pravila i sve češće uvrštavao filmove prikazane na Cannesu. Dobre kritike koje su filmovi iz ovogodišnje konkurencije, “Atmen” i “Ave”, dobili u Cannesu jamče da će žiri imati kome dijeliti nagrade, hrpa balkanskih debitanata razlog je da Sarajevo pohode festivalski skauti i koprodukcijski šefovi, no dojma smo da bi za publiku, medije i industriju u regiji bilo zanimljivije nadmetanje u kojem bi se najbolji hrvatski film natjecao s najboljim filmovima iz regije u protekloj godini - poput sjajnog “Oča” Vlada Škafara ili “Belog belog sveta” Olega Novkovića.
Koncepcijske dvojbe
Bez obzira na te koncepcijske dvojbe, filmofili i profesionalci imaju zašto od petka otići u Sarajevo. Ove potonje privući će cijenjeni i korisni projekti poput CineLinka i Talent Campusa, a filmofili će moći uroniti u niz sjajnih pobočnih programa poput Novih tokova ili Panorame koju tradicionalno zanimljivo uređuje njujorški kritičar Howard Feinstein.
Tu je nadalje i retrospektiva posvećena argentinskoj redateljici Lucreciji Martel, sjajnoj autorici koja je bitno oblikovala novi argentinski val, a SFF joj prikazuje sva četiri naslova. Doda li se tomu veliki večernji auditorij gdje će među ostalim igrati Kaurismakijev “Le Havre” i Morettijev “Habemus papam”, te niz gostiju (među kojima i Charlotte Rampling, Nure Bilge Ceylan, Nanni Moretti, Wim Wenders, te predsjednik žirija, izraelski autor Ari Folman), SFF svakako jamči filmofilsku gozbu do guše.
U glavnom programu 10 naslova
U glavnom je programu deset naslova, od kojih je jedan - Tarrov “Torinski konj” - i igra izvan konkurencije. Od filmova iz bivše Jugoslavije tu su Tardozzijeve “Fleke”, drama “Izlet” slovenskog debitanta Nejca Gazivode, te crnogorski horor “Posljednje poglavlje” redateljsko-scenarističkog para, braće Nemanje i Aleksandra Bećanovića, koji također igra izvan konkurencije. Tri filma stižu s Cannesa: bugarski film ceste “Ave” Konstantina Bojanova, austrijska zatvorska drama “Atmen” koju režira slavni glumac Karl Markovits, te “Loverboy” Catalina Mitulescua koji predstavlja rumunjsku scenu. Konkurenciju čine i grčki film “Protraćena mladost” režiserskog dvojca Papadimitropoulos i Vogel, turski film “Slomljene školjke” Seyfettina Tokmaka, te albanski film “Amnestija” Bujara Alimanija.