ZAGREB - Invazije svemiraca stari su motiv popularne kulture koji se u pravilu razvijao u dva moguća smjera. U hladnoratovskom SF-u, ili u filmovima kao “Dan nezavisnosti”, svemirci su opaki agresori. U spielbergovskom SF-u - dakle, u filmovima kao “Bliski susret treće vrste” ili “E.T.” - oni su nadomjestak za oca i boga, iskupiteljska i prosvjećujuća sila.
Južnoafrički film “District 9” motivu invazije svemiraca daje treći, i posve neočekivani pravac. U “Districtu 9”, svemirci nisu ni osvajači ni iskupitelji, nego izbjeglice. Godine 1987., nad Johannesburgom u Južnoj Africi zaustavio se golemi svemirski brod.
Izbjeglički logor
No, ljudi koji su u njega ušli nisu unutra zatekli superiornu silu, nego mnoštvo izgladnjelih svemiraca zatočenih u štivi. Ne znajući što bi s njima, vlada na rubu Johannsesburga podiže izbjeglički logor - Distrikt 9. Nakon dvadeset godina, Distrikt 9 postao je prava favela: svemirci u njemu žive u siromaštvu i besposličarenju, vlada šverc i kriminal, a ljudi stanovnike Distrikta posprdno zovu “prawns” (kozice, a ne kako je u nas pogrešno prevedeno - škampi). Jednog dana, vladina agencija MNU dobije zadatak da iseli Distrikt 9 i “kozice” preseli u novi logor, dalje od naselja. Zadatak da vodi deportaciju dobiva prostodušni, lakomisleni činovnik Wikus van der Merwe (Sharto Copley).
Podrška Petera Jacksona
“District 9” djelo je kanadske scenaristice Teri Tatchell i Južnoafrikanca Neilla Blomkampa. Ovaj kreativno dvojac vjerojatno nikad ne bi realizirao ovaj skupi SF da ih nije kao producent podržao Peter Jackson, čovjek koji je i sam nekoć bio popkulturni vizionar s debele južne periferije. Uz Jacksonovu podršku, Blomkamp i Tatchell realizirali su jedan od najoriginalnijih i politički najdomišljatijih SF-a dekade.
Ideja da se izmučene, izgladnjele izbjeglice trpa u zatvoreni rezervat, dakako, danas uopće više nije antiutopija. Takvi rezervati postoje od Lampeduse do Calaisa i Margatea, a jedna majušna verzija “Distrikta 9” postoji čak i kod nas u Novskoj. Kad se, međutim, priča o rezervatu za drugu rasu smjesti u ambijent Johannesburga, ona neizbježno dobiva i druge konotacije: Distrikt 9 i nije ništa doli novi apartheid, a Blomkamp ironično podvlači podudarnost kad u film uvodi pseudodokumentarne snimke crnih Južnoafrikanaca koji izgovaraju rasističke primjedbe na “prawnse”. Odbačeni, “prawns” žive u metežu i nasilju, distriktom vlada nigerijska mafija, a zajednica osuđena na izolaciju degradira se moralno, materijalno i fizički. “Distrikt” na koncu postaje nalik svakom getu od Sao Paula do Bronxa.
Svježi koridor
Za ovaj intrigantni miks antiutopije, hiperrealizma i fantazije Blomkamp i Tatchell našli su i originalni stilski jezik. Velikim dijelom, “District 9” je pseudodokumentarac.
U filmskom SF-u dugo se nije dogodilo nešto zaista novo. Sada, s “Districtom 9”, jest. Riječ je o filmu koji otvara svježi koridor, po kojem bih volio da pođu i drugi.