Film “Te smo noći pali” počinje kao obiteljska idila. Kamera bilježi redateljicu Cille Hannibal, Dankinju, njezinu majku i očuha kako majstoriraju u kuhinji, a očuh je osobito agilan, očito se dobro razumije u kuhanje.
Vrpce s intervjuom
Nekoliko minuta kasnije uslijedi šok, doznajemo da se nedavno nakon toga očuh spotaknuo na stepenicama, pao i umro u bolnici, ostavljajući suprugu neutješnom. Njezina kći ne odvaja se od nje i prati kako se ona snalazi u emocionalno delikatnoj situaciji. 60-godišnja gospođa mladenačkog duha polako se miri s gubitkom, svjesna je da stalno mora nešto raditi kako ne bi zapala u depresiju, njezinog partnera više nema, sobe treba preurediti, ne želi da je više ništa podsjeća na nekadašnji način života.
U dvorištu je drvo koje je on zasadio, ali se više ne drži dobro, nema druge nego uzeti pilu i odsjeći sve grane koje su se već osušile. Ta je akcija simbolična: majka se tek sada suočava sa svime što je nekad izbjegavala, pa tako sluša vrpce s intervjuom - njezin muž je bio renomirani fotograf - u kojem on priča o smrti bivše žene, umrle od raka.
Novi prostor
Štošta toga je još simbolično, poput seljenja jata gusaka koje njih dvije uspijevaju zabilježiti kamerom i fotoaparatom.
Iako jako emocionalan, to je istovremeno i distanciran film koji ne tone u sentimentalnost. Majka i kći u čvrstoj su vezi, međutim, potonja shvaća da prva mora započeti iznova, svakako naći novi životni prostor, a možda i novog partnera, sve ostaje otvoreno, što je i jedina moguća završnica.
“Te noći smo pali” vrlo je dobro ostvarenje, koje zavrjeđuje tim više pohvala jer mu je redateljica debitantica, diplomirala je 2013. na Danskoj filmskoj školi, radila na televiziji, i zasigurno bila oduševljena kad je na prestižnom međunarodnom Kopenhagen Film Festivalu dobila nagradu za najbolji nordijski film. Trajanje od 45 minuta oduševit će uzvanike kojima je ovo tek “predjelo” za program koji slijedi.