Među filmskim klasicima postoje oni koji nikad ne adaptiraju literarne predloške, a postoje oni - poput Kubricka, Kurosawe ili Pasolinija - kojima su ključni filmovi mahom adaptacije književnosti. No, i kada adaptiraju književnost, važni filmski režiseri adaptiraju prozu, a gotovo nikad kazališne komade.
Adaptiranje kazališnih tekstova u filmskoj se praksi obično smatra - lošom idejom. Kazališni tekstovi najčešće su jako pričljivi, skučeno svedeni na jedan prostor, filmovi po njima obično robuju scenskom dijalogu, pa znatan dio režisera zato izbjegava filmske verzije kazališnih hitova. No, postoje i iznimke. Jedna od iznimki bio je Hitchcock. Druga je Roman Polanski.
Redatelj “Noža u vodi” i “Tesse” posljednjih je godina postao svojevrsni specijalist za adaptacije inte...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....