Karlovačka glumica Zrinka Cvitešić na putu je da postane doista svjetska glumačka zvijezda. Još ni jedna hrvatska glumica ili glumac nisu, u svojim najboljim godinama, dobili takvu promociju kakvu je dobila Cvitešićeva.
Posljednja vijest glasi: Europska filmska akademija, odnosno 2200 njezinih članova, nominirali su je za najbolju europsku glumicu u 2010. za ulogu Lune u filmu “Na putu” redateljice Jasmile Žbanić. U konkurenciji su još četiri glumice.
Veliko priznanje
- Posebno mi je drago što je uz mene za tu nagradu nominirana i nizozemska glumica Lotte Verbeek, za ulogu u filmu “Nothing Personal”, jer sam se s njom zbližila nakon što smo na 60. međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu uz još osmero mladih europskih glumaca, primili priznanje Shooting Stars.
A Shooting Stars više je od obične nagrade. To je, ukratko, dobro organiziran jednogodišnji program u sklopu kojeg se glumac sustavno predstavlja cjelokupnoj svjetskoj filmskoj industriji. Nominacija za najbolju evropsku glumicu samo će pospješiti njezine šanse da se probije i na glavno filmsko tržište na svijetu, dakako američko.
Put po svijetu
- Znam da su moje agencije u New Yorku i Londonu stavile tu nominaciju u “papire” kojima me promoviraju. Kakve će to rezultate polučiti, to ćemo tek vidjeti. Moj agent ide 4. prosinca sa mnom na dodjelu u estonski glavni grad Tallinn, gdje će biti objavljeni dobitnici u svim kategorijama. U sklopu programa Shooting Stars, dakle u građenju karijere, svakako mi na ruku ide što film “Na putu” Jasmine Žbanić, u kojem dakle igram glavnu ulogu, uspješno putuje po cijelom svijetu. Gdje god se pojavi, kupe ga za distribuciju. Putujem i ja s njim. I ne stignem svugdje. Sad sam trebala ići u Japan... Nedavno sam bila u Rimu i odmah smo morali odraditi medijsko predstavljanje za distribuciju. Međutim, moram reći da nas je sve ipak iznenadila ova moja nominacija za najbolju evropsku glumicu. Mislili smo da u konkurenciji s primjerice Romanom Polanskim, naš film nema šanse ni za koju nominaciju.
Program Shooting Stars očito je ona kritična točka na kojoj će se prelomiti sudbina naše glumice.
- Najvažnije od svega što mi se u karijeri dogodilo jest prilika koju mi je dao Shooting Stars. To je fenomenalno osmišljen program koji deset glumaca sustavno predstavi svjetskoj filmskoj industriji. Predstavili su nas ne samo u Europi, nego i u Sjedinjenim Američkim Državama. Sve u svemu, vodili su nas desetoro u Berlin, Kopenhagen, Southhampton, Rim, sad idemo u Tallinn, nevezano uz dodjelu nagrade. Ključno je to što program traje cijelu jednu godinu. To je dovoljno da se stvori kritična pažnja svjetskih medija usmjerena i na tvoje ime - kaže Zrinka.
New York i Los Angeles
- Zahvaljujući “Shooting Staru” sad imam agenta u Londonu. Njegova je filozofija da me za male stvari neće zvati. Bila sam dosad na pet audicija, dvije posredstvom videosnimke, a tri uživo. Sve za glavne uloge. Imam i agente u Sjedinjenim Američkim Državama. Njihov je plan da provedem po dva tjedna u New Yorku i Los Angelesu gdje će me na castinzima predstaviti hollywoodskoj filmskoj industriji. Procijenili su da mi je mjesec dana posve dovoljno.
Postavlja se pitanje jezika. Naime, glumci iz ovog dijela Europe tradicionalno govore engleski s tvrdim naglaskom, koji ih znatno ograničava u izboru uloga. Kako s engleskim jezikom stoji Zrinka Cvitešić?
- Zapravo, reći ću vam da nisam posebno usavršavala engleski izgovor. Sve troje agenata kod kojih sam išla na razgovor rekli su mi da su očekivali curu s jakim istočnoeuropskim naglaskom. Iznenadili su se kad su čuli da govorim mnogo manje “lokalno”, i da zapravo moj izgovor nije daleko od pravog američkog engleskog. Jedna mi je agentica rekla ovako: “Bila bi šteta da ne ispraviš samo još tu jednu nijansu u izgovoru, jer tada bi progovorila čisti američki engleski”.
Engleski izgovor
Ne može se ne primijetiti da su jedini naši glumci koji su dosad napravili izvjesnu karijeru u Sjedinjenim Američkim Državama Rade Šerbedžija i Goran Višnjić. No, obojicu je, starijeg pogotovo, mučio engleski izgovor. Šerbedžiju je to trajno gurnulo u uloge “Rusa”. No, i jedan i drugi mogli bi Zrinki Cvitešić pružiti korisne savjete.
- Nisam se s njima čula, ali namjeravam to učiniti. Krećem u nešto što mi je nepoznato, posve strano. A oni su to prošli. Makar, teško je bilo koga savjetovati. Taj put koji je pred tobom opet na koncu sam moraš prijeći.
Suradnja s Krušeljem
Zrinka Cvitešić, dijete s karlovačke bojišnice, odrasla u nevoljna vremena, svoju je karijeru gradila postupno. Od 1999. skupila je petnaest domaćih filmskih uloga, među kojima je široj publici poznatija kao Lejla, mlada begovica iz “Konjanika” Branka Ivande, u kojem igra s Nikšom Kušeljem, i po glavnoj ulozi Tatjane u filmu Rajka Grlića “Što je muškarac bez brkova?”.
Stalna je članica glumačkog ansambla zagrebačkog HNK, gdje je osobito bila zapažena u predstavama “Romeo i Julija”, “Octopussy”, “I konje ubijaju, zar ne?”, u kojoj opet sjajno surađuje s Nikšom Kušeljem. Je li joj lako nakon svega otići, što se kaže, u bijeli svijet. Što joj na to kaže majka?
- Ja sam do sada odbijala sve pozive za odlazak u inozemstvo. I prije su mi dakle stizale poslovne ponude iz Amerike. I upravo je moja majka ta koja me katkad pokreće. Ona je, recimo to tako, moj motor. Ona me toliko snažno gura, možda upravo zato što zna koliko sam ponuda dosad već odbila i koliko sam prilika dosad propustila.