Kako god okreneš, Hrvatska televizija ima najbolje uvjete za proizvodnju zabavnih spektakala, a upravo u tom segmentu televizijske proizvodnje najčešće gubi utrku s komercijalnim postajama. No, postupno su se i oni dosjetili jadu, pa počeli kupovati zapadne franšize kojima pune svoje raskošno opremljene studije. Ovaj zabavni program, britanski patent, bogato je dakle produciran, voditeljski dvojac, Babara Kolar i Duško Ćurlić, provjereno su blagotvornog utjecaja na svakodnevnu nervozu gledateljsku. Ali, nekako u svemu tome nedostaje drame, možda i iskrenosti u cijelom zbivanju. Odviše je program umiven i odviše, recimo tako, bezazlen.
Takozvana obrazovna komponenta, da gledatelji putem natjecanja upoznaju razne glazbene žanrove, neće povećati gledanost, a onima koji primjerice ne slušaju swing i soul, cijela je protekla emisija išla uzalud. Odnosno, išla im je na živce.
Među zvijezdama koje pjevaju krio se i Krešimir Macan. U paru sa zaštitnički nastrojenom mentoricom Antonijom Matković Šerić pokušao je otpjevati pjesmu “Laku noć Luigi, laku noć Bepina” te bijaše zadovoljan vlastitim nastupom. Pravi PR stručnjak, poput Macana, i ovakvo netočno glasanje kakvo je proizvodio lako proglasi - uspjehom. Znači, što se kaže, cijeli svijet čuje da Macan pjeva slabo, hrabri ga jedino mentorica, ali on ne odustaje od gradnje bolje slike o klijentu, u ovome slučaju sebi...
Sad kad su ga gledatelji, uz pomoć žirija, onemogućili da i ubuduće pred njima zapjeva, plašim se da će emisija posve utonuti u dosadu. Svi ostali, manje-više, mogu pjevati, jedino i dalje ostaje upitno jesu li baš svi oni zvijezde.
Ne bih htio biti grub, ali provuklo se tu mnoštvo iskri i iskrica, možda zvjezdica, ali da bi svi ti ljudi nešto zvjezdano živjeli od svojega zvjezdanog statusa - daleko je od istine. No, Hrvatska televizija ne oskudijeva u novcu, pa se sve ovdje nekako prirodno preuveličava.
Žiri je četveročlan. Ne razumijem zašto se ne uvede neparan broj članova žirija u svako bogovetno televizijsko natjecanje, jednako kao što i svaki normalan buket cvijeća sadrži neparan broj primjeraka.
Hvaliti treba činjenicu da jest ovo prvi takav žiri, neparan ili paran, u našim domaćim televizijskim natjecateljskim programima, u kojem većinu čine žene. Danijela Martinović, Mirela Priselac Remi i Valentina Fijačko Kobić u društvu Miroslava Škore. Bilo kako bilo, žiri je bolji dio programa, a onaj jedini muški član zbilja se trudi da neloše predstavi muški rod. Danijela Martinović pršti energijom, Mirela Priselac Remi ne krije strogost, Fijačko Kobić prednjači u artikuliranim iskazima.
Pitam se za koju dobnu skupinu jest ovaj program? Sumnjam da privlači mlade. Možda bi se zapravo moglo reći da je, kao i cijela nacionalna televizija, to emisija za one “stareće”, koji su u procesu odustajanja od potrage za novim. Znači, ukratko, večernji sedativ za one koje više ne privlače svjetla grada napolju. Ili sela, svejedno.