Nakon što je dokumentarnom dramom o sjevernoirskoj Krvavoj nedjelji 2002. doživio ogroman uspjeh, britanski TV režiser i dokumentarist Paul Greengrass postao je u narednom desetljeću jedan od najznačajnijih holivudskih režisera. Greengrass je tijekom tog desetljeća u SAD-u snimao dvije vrste filmova. Prva vrsta bile su dokumentarne drame po istinitim događajima, poput vrlo dobrog filma “United 93”. Druga vrsta bili su akcijski filmovi iz serijala o Bourneu. Kao bivši dokumentarist i izdanak britanske verističke škole, Greengrass je tim filmovima osvježio suvremeni akcijski film - koji je u tom razdoblju postao odviše artificijelan - te utjecao na čitav žanr, uključujući i Bonda.
“Kapetan Phillips” film je koji na neki način spaja oba “plućna krila” Greengrassove karijere. S jedne strane, riječ je o dokumentarnoj drami koja rekonstruira istiniti događaj. S druge, riječ je o vojnom trileru u kojem ne manjka helikoptera, kalašnjikova i desantnih brodova.
“Kapetan Phillips” film je o istinitoj otmici američkoga trgovačkog broda Maersk Alabama koji su u travnju 2009. napali somalijski pirati 200 milja istočno od afričke obale.
Somalijci su pokušali oteti i posadu i brod, no nisu uspjeli jer se posada zatvorila u strojarnicu i brodu isključila vitalne funkcije. Stoga su pirati osposobili čamac za spašavanje i odveli sa sobom kapetana Maersk Alabame Phillipsa kao taoca. Tada se uključuje i američka mornarica koja na četvoricu Afrikanaca šalje dvije krstarice (!), helikoptere, marince i snajperiste.
Greengrassov film nakon premijere u SAD doživio je dvije nejednake recepcije. Filmska kritika ga je hvalila, u znatnoj mjeri s razlogom jer je dobro napravljen, uzbudljiv i uvjerljive realističke fakture.
S druge strane, doživio je oštre napade preživjelih mornara i dijela istraživačkih novinara. Kako je film bio temeljen na kapetanovim memoarima, Phillips je u njemu prikazan kao bezuvjetni heroj i obični američki čovo. Kritičari su podsjećali da je Phillips prema posadi bio arogantni tiranin, da je ignorirao upozorenja i plovio preblizu obali. Već i činjenica da je za ulogu Phillipsa odabrao Toma Hanksa - glumca profiliranog ulogama brižnih, odgovornih patrijaha - svjedoči da Greengrass oko toga nije imao dilema: Phillips je u filmu heroj, a sukob kapetana i posade jedva se naslućuje.
Kao bivši režiser političkih filmova, Greengrass je jako pazio da tretman somalijske piraterije ne dobije rasističke ili kolonijalne konotacije. Za uloge pirata birao je Somalijce, a jednog među njima ( Barkhad Abdi) pokušao je profilirati kao paralelnog heroja. Greengrass sa stanovitim divljenjem razrađuje somalijsko maritimno umijeće i svojevrsni “zanat” piraterije te nastoji sugerirati da pirati to rade jer ih tjeraju feudalni gazde. U određenoj mjeri, to je i licemjerno, jer se gubi iz vida da je glavni motiv piratstva taj što ljudi roga Afrike žele živjeti onako kako živimo mi - dakle, žele obilje, tehničke naprave, pun frižider.
“Kapetan Phillips” film je koji ima dvije nejednako dobre polovice. U prvom dijelu, odvija se na brodu i prati trilersku partiju šaha dvaju inteligentnih rivala u izoliranom prostoru. Film koji do tada podsjeća na Mc Tiernana ili mladog Polanskog podosta se gubi u drugom dijelu, kada se nerazmjerna američka vojna sila diže na četvero ljudi u kaiću. Na nekoj točki, taj nesrazmjer postane tako apsurdan da vas čak i Phillipsova sudbina prestane zanimati.