Da, moj film “Kako je počeo rat na mom otoku” doživio je u svibnju svoje prvo kazališno uprizorenje, premijeru u šibenskom kazalištu, u koprodukciji šibenskog HNK i Dramskog kazališta Gavella iz Zagreba. Kako je film “Maršal” u međuvremenu postao opera za koju je glazbu skladao Silvio Foretić, nije mi prvi put da gledam vlastiti film na kazališnim daskama. Ali da, iznenadilo me što se u kazalištu nitko nije prije sjetio mog prvog igranog filma iz 1996., kaže redatelj Vinko Brešan koji je s ocem Ivom Brešanom potpisao scenarij za film koji je do danas ostao najgledaniji domaći kino hit od samostalne Hrvatske, gledalo ga je 342 tisuće ljudi.
Premijera u Zagrebu
Adaptaciju scenarija za kazalište obavila je Željka Udovičić, a režirao je Dražen Ferenčina. Na ideju da se u kazalištu više od 20 godina poslije radi “Kako je počeo rat na mom otoku” došla je Maja Trlaja, ravnateljica šibenskog kazališta.
- Smatrao sam da je šteta što se predstava igra samo u Šibeniku, pa je ravnateljica Trlaja predložila koprodukciju s Gavellom, što je ispalo zgodno, stvorio se prostor za gostovanje zagrebačkih glumaca u Šibeniku te za gostovanje Franke Klarić, Šime Bubice, Jakova Bilića, šibenskih profesionalnih glumaca, u Zagrebu. Uglavnom, nakon inicijalnog razgovora riješio sam autorska prava i do premijere se više nisam bavio predstavom. Komedija karaktera može vam uspjeti zato što je neki glumac talentiran, ali komedija situacije moguća je samo ako pravi tim funkcionira u tome. Mislim da su se glumci dva kazališta u ovom slučaju pokazali kao dobar tim - govori o predstavi koja će 3. listopada premijerno igrati u Dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu.
Prvo dokumentarac
Ivo i sin Vinko Brešan
Od Gavellinih glumaca, u naslovu u režiji njihova novog ravnatelja sudjeluju Boris Svrtan, Janko Rakoš, Nenad Cvetko, Anica Kovačević, Igor Kovač, Ivan Grčić, Nikola Baće i Zoran Gogić.
Kako je šibenska publika prihvatila nova lica u notorno poznatim filmskim ulogama?
- Šibenik je jedno strašno zgodno i, na određeni način, teško mjesto. Da se Šibenčanima predstava nije svidjela, oni bi mi to i rekli. U Šibeniku nema traga zagrebačkoj premijernoj ljubaznosti, tamo će vam, ako im se predstava ne svidi, vrlo direktno reći: “Nije dobro, bit će bolje drugi put“. Takvo što se, međutim, nije dogodilo, reakcije su bile lijepe i emocionalne - kaže Brešan o predstavi prema filmu koji je izrastao iz ideje o dokumentarcu.
- Ne mogu se više niti sjetiti s kojim sam sve vojnicima, zapovjednicima Hrvatske vojske i ljudima iz kriznog štaba razgovarao zbog prikupljanja stvarnih podataka o početku Domovinskog rata na šibenskom području. Sjećam se da mi je jedan hrvatski časnik, nakon što je film izašao, bio postavio pitanje tko mi je ispričao situaciju sa ženom majora JNA. Hoću reći, dosta realnog i dokumentarnog prisutno je u igranom filmu. Od prvotne ideje o dokumentarcu odustao sam shvativši da se humor, koji sam htio, ne može stvoriti postupkom dokumentarnog prepričavanja događaja, da ću ga postići jedino igranom pričom. Napisao sam igrani scenarij u kojem je već bila Aleksina paštašuta i sve ove cake, vicevi, ali su mi falili zaplet i kulminacija. Odlučio sam zato rukopis dati u ruke ocu Ivi Brešanu koji je u nadopisivanju izmislio da se otac ročnika presvuče u uniformu - priča o načinu na koji je s pokojnim ocem radio na scenariju.
Zlatni Studio
Nastavak filma je isključena priča.
- Za nastavak bi morali uskrsnuti pokojni Predrag Vušović Pređo, Ivan Brkić, Vlatko Dulić, Ivica Vidović, Božo Orešković. Dvadesetak godina kasnije, pitanje je, uostalom, što bi bilo s tim licima, pitanje je bi li to uopće bila komedija - smije se Brešan.
Bojan Navojec, Sebastian Cavazza i Dražen Kühn u filmu ‘Koja je ovo država’ koji izlazi 2019. godine
Njegov najnoviji film “Koja je ovo država”, u poljskoj koprodukciji, trenutačno je u fazi izrade specijalnih efekata, a premijera je planirana početkom 2019. u hrvatskim kinima. Riječ je o trećoj suradnji s Matom Matišićem kao scenaristom. Politička komedija “Koja je ovo država” donosi tri paralelne priče u kojima su junaci general, ministar i umirovljenici. General je Nikša Butijer, ministar Krešimir Mikić, predsjednika RH glumi kultni poljski glumac Daniel Olbrychski, premijera RH slovenski glumac Sebastian Cavazza, državnog odvjetnika Bojan Navojec, ravnatelja SOA-e Goran Grgić, ministra uprave Mladen Čutura, a ministra pravosuđa Zvonimir Sunara Suki. Pomoćni biskup je Milan Pleština, a pravoslavni svećenik Vedran Mlikota. Umirovljenici su Lazar Ristovski, Mate Gulin, Zdenko Jelčić i Slobodan Milovanović. Narod su Alma Prica, Iva Mihalić... Film je od kraja veljače u postprodukciji kojoj je redatelj prionuo umotan u zavoje. Naime, u večeri dodjele prve nagrade Zlatni Studio, gdje je bio član žirija za kazališnu nagradu, pao je na poledici i slomio kuk pa se još uvijek kreće uz pomoć štapa.
- Mogu reći da se još uvijek oporavljam od Zlatnog Studija i još ću se neko vrijeme oporavljati, hahaha. Prošao sam toplice i slijede mi sigurno još barem tri mjeseca zafrkancije, nakon kojih ću, nadam se, biti bez štapa. Sudjelujući u Zlatnom Studiju, koji je nagrada žirija i najšire publike za profesionalno dramsko kazalište, bilo mi je strašno zanimljivo vidjeti kako publika glasanjem u dva kruga reagira na nominacije koje je odredio žiri i neke stvari su me pritom vrlo ugodno iznenadile. Kazališna je publika, naime, kao važne prepoznala neke malo hermetičnije naslove, čime se ispostavilo da ne valja podcjenjivati publiku, da publika u biti ima vrlo dobar ukus i da dobro razumije i teatar i film.
Zagreb film
Nakon iskustva sa Zlatnim Studijem čak mislim da bismo češće trebali pitati publiku što misli. Jer, što uopće znači izraz “obična publika”? Kazalište je, kao i film, prikazivačka umjetnost, dakle mi svima prikazujemo. Ne zaboravimo da je teatar nekad, u svoje zlatno doba, bio apsolutno usmjeren na publiku. Mi danas volimo raspravljati o Shakespeareu u kazalištu, a zaboravljamo pritom da je Shakespeareovo vrijeme bilo vrijeme za narod, u teatru se sjedilo satima, s hranom i pićem, i u takvu komunikaciju ja i dalje vjerujem. Evo, HNK Zagreb trenutačno igra Shakespeareova “Kralja Leara”, to svaki hrvatski umirovljenik može shvatiti: stari dijeli imovinu i oni ga zeznu, što je tu nejasno, hahaha… Naravno, ne moraju sve predstave biti vrlo komunikativne. Ali, izbaciti komunikaciju teatra i publike i staviti je na marginu definitivno je krivi potez - poentira o kazalištu i najširoj publici.
Nedavno se vratio s bolovanja na radno mjesto direktora Zagreb filma. U planu mu je otvaranje Zagrebačkog filmskog ureda.
- To bi bio ured koji bi davao usluge svima koji žele snimati u Zagrebu, u smislu pomoći i informacija. A djelatnost je i dalje ista: proizvodnja animiranog filma i očuvanje nacionalne filmske baštine koju Zagreb film posjeduje - zaključio je Brešan.