Književnik Ivo Brešan (27. 5. 1936. - 3. 1. 2017.) na dan svog rođenja dobio je ovaj tjedan bistu u foajeu šibenskog kazališta, koju je izradio akademski kipar Nikola Vudrag, te je izveden Brešanov tekst, jednočinka od pola sata “Autodenuncijacija” iz knjige “Utvare”.
Redoviti gost
Uvod je to u preseljenje cjelokupne radne sobe, osobnih stvari, rukopisa i biblioteke autora “Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja” u trenutačno zatvoreni prostor nekadašnje šibenske Kazališne kavane. Arhitekti studija “Dvadeset pet zarez četiri milimetra”, Marko Paić i Ivana Lozić, osmislili su nacrt adaptacije prostora od 60 četvornih metara. Najkasnije za godinu dana otvorit će se do kazališta klub, kavana, prostor za promocije u koji će se useliti i Brešanova radna soba, najavljuje šef šibenskog kazališta Jakov Bilić.
Književnik Brešan bio je redoviti gost tog prostora i družio se s ono malo ljudi koji su u Šibeniku neraskidivo vezani za teatar, poput redatelja Pere Mioča, te s Jakšom Fiamengom, Lukom Paljetkom, Mladenom Bjažićem, Pajom Kanižajem kad bi mu prijatelji među kolegama navratili u Šibenik, a bilo je to najčešće za Festivala djeteta.
Sat pokojnog Ive Brešana
Sujevjerje
- Kako ćaća nije bio muzejski tip, u redu je da njegovu radnu sobu preselimo do šanka. U kavanama je do 1992. pio što ga je bilo volja, a od 1992. samo espresso, zaključivši da s alkoholom više ne može na kraj - kaže danas Vinko Brešan koji je fotoreportera Jutarnjeg primio u stan na Šubićevcu u kojem su živjeli njegovi roditelji i gdje stoji radna soba Ive Brešana, tako reći intacta. Nalazi se tamo sve što je jedan intelektualac trebao imati: prva pisaća mašina i prvo računalo koje je posjedovao, biblioteka s njegovim omiljenim autorima, kao i njegovih 27 drama, 12 romana, dvije zbirke pripovijedaka, osam scenarija igranih filmova, scenarij TV serije i dva eseja, u rukopisu i ukoričenju.
- Tu su ćaćin sat, lijekovi za sinuse, fotografija njegove žene i moje matere i jedan jako ružni žuti plastični stol iz 1961. godine. Naime, Ivo Brešan je 1964. imao 28 godina kada je na žutom stolu napisao “Hamleta u selu Mrduša Donja”. Njegove prethodne dvije drame nastale su u kužini njegove matere, u stanu na Starom pazaru, i nikad nisu izvedene, sva su ih kazališta odbila. Zato su na žutom stolu nakon “Mrduše” nastale sve iduće njegove drame i romani pa je taj neugledan komad namještaja živi dokaz koliko su pisci nevjerojatno sujevjerni - smije se danas sin pisca, filmski i kazališni redatelj Vinko Brešan.
Književnik Brešan imao je veliku biblioteku omiljenih autora. Volio je čitati različite filozofe, Hegela, Descartesa, pa psihoanalitičare Sigmunda Freuda i Ericha Fromma, tu su knjige finskog književnika Mike Waltarija, Ranka Marinkovića, od novijih dramatičara cijenio je Matu Matišića, a među naslovima su i nagrade koje je dobio od Pulskog festivala do Sterijina pozorja.
Mašina i računalo pokojnog Ive Brešana
TV kalendar
- Ako smo ja i mater posudili nekome knjigu iz biblioteke, taj dobronamjerni čin bio je osuđen ravno nacionalnoj izdaji. Knjiga je smjesta morala biti vraćena u kuću. A imao je točan raspored knjiga, odmah bi uočio ako si mu koju knjigu uzeo iza leđa i vratio krivo - govori o radnoj sobi u kojoj je i fotografija premijere mrdušanskog “Hamleta” Volkstheateru u Beču 1978. godine.
- Ivo Brešan bio je nekonvencionalan čovjek i nije ga bilo briga za osobnu promociju; da ga je zanimala, ne bi ostao živjeti u Šibeniku. Ali, mene veseli da svaki đak osnovne škole zna za Ivu Brešana jer se u čitanci nalazi ulomak iz romana “Ispovijedi nekarakternog čovjeka”, kao što svaki srednjoškolac zna za Ivu Brešana jer se u čitanci nalazi ulomak iz “Mrduše”. Fascinantno je pritom da nitko s Hrvatske televizije i emisije “TV kalendar” ne zna da Ivo Brešan postoji. Niti da je rođen, niti da je umro, niti da je išta napisao. Mnogi napadaju “Kalendar” zbog ideologije, ali ideologija nema veze s tim što Brešana nema ni za rođendan, ni za datum smrti. Problem je u nepismenosti urednika - zaključio je Vinko Brešan.