Američki pisac W. Bruce Cameron ispisao je od 2010. seriju romana koji se temelje na bizarnom konceptu. Junaci/naratori Cameronovih romana su psi koji se reinkarniraju i u novom obličju vraćaju da bi služili svojoj svrsi, a to su ljudski gospodari.
Nakon knjiškog uspjeha, Cameronov je serijal dočekao i filmsku verziju. Ona je proizvod Walden Medije, produkcijske kuće specijalizirane za obiteljske i kršćanski orijentirane filmove. Nakon prve ekranizacije (“Smisao života jednog psa”, 2017) pred nama je sad i ekranizacija drugog dijela, “Putovanje jednog psa” (2019) u režiji iskusne redateljice sit-coma Gail Mancuso.
Na početku “Putovanja jednog psa”, narator/pas živi na farmi gospodara iz prvog filma (Dennis Quaid, Marg Helgenberger). Na farmi živi i njihova kći s unukom. Nakon svađe s roditeljima, seli u grad gdje tone u alkohol i aljkavo diže tinejdžersku curicu (Kathryn Prescott). Junak pas se tijekom filma reinkarnira u četiri oblika, pronađe djevojčicu, spasi je loše veze, njenog dragog spasi od raka te je odvede da obnovi vezu s djedom i bakom.
Film pri tom isijava konzervativnom ideologijom: supkulture i tulumarenje su izvor zla, majka koja tjera karijeru grdna je negativka, a seoska idila uzor kreposnog života. Jamac tih vrijednosti je dlakavi anđeo čuvar.
“Putovanju jednog psa” perolaki je koktel jeftine duhovnosti, trivijalna smjesa kršćanstva, reinkarnacije i konzervativnog patrijarhata.