“Joker” Todda Phillipsa ima veliki adut: prvi je to film o superjunacima, odnosno superzlikovcima, koji drži na distanci sve što bi trebala biti njihova mitologija.
Iako je imao puno samostalnih stripova, pa i filmova, Joker najbolje funkcionira u paru sa svojim glavnim protivnikom Batmanom. Stoga oko trećine filma (koji traje 121 minutu), kad se prvi put spomene Thomas Wayne, tata malog Brucea Waynea, budućeg Batmana, čini nam se da ipak stižemo na poznati teren, i to iz posve novog kuta. No kako se fabula dalje razigrava, shvaćamo da je ovdje sve novo, pa i odnos Jokera - odnosno, kako su ga u filmu nazvali Arthur Fleck - prema obitelji Wayne.
Jasna namjera
Prema prvim najavama, radnja se trebala odigravati početkom osamdesetih godina, no da banete u kino bez ikakvih predznanja, to nikad ne biste pogodili. U redu, likovi imaju televizore u boji, studio u kojem se snima show Murrayja Franklina (Robert De Niro) djeluje prilično moderno s gomilom ekrana, no glazba asocira uglavnom na šezdesete, pa i na ranija razdoblja. Na internetskoj najavi slušali smo poznati šlager “Smile” iz filma Charlieja Chaplina “Moderna vremena” (1936.), da bi tijekom radnje pokazali gradsku elitu kako gleda insert iz tog klasika.
Prilično nadrealno, ali to je i bila namjera. Mjesto zbivanja je, naime, kao i u stripu - Gotham City, to je stilizirani New York, što se u filmovima pokaže kao problem: tu nema stilizacije, pa je Manhattan naprosto Manhattan, a gledatelji moraju zamisliti da je to grad iz mašte, vrlo sličan onome koji mu je uzor. Ovdje se mnogo toga snimalo u New Jerseyju, neugledne uličice i stanovi, što bi mogle biti osamdesete, ali i ne moraju.
U osnovi, “Joker” je psihološka drama s dosta crnog humora, što klince neće oduševiti jer je njihov zločesti idol (blistavo ga glumi Joaquin Phoenix) zapravo psihijatrijski slučaj: guta sedam vrsta tableta, najčešće reagira zdravorazumski, ali kao što se kasnije pokaže, ne zna razlikovati iluziju od stvarnosti. Nema ni razloga, budući da radi posao klauna preko volje i najradije bi bio stand up komičar, ali nije baš siguran da može uspostaviti zadovoljavajući kontakt s publikom. Budući da svoje šale čita iz tekice pune nerazumljivih škrabotina, i mi sumnjamo u to: prvi javni nastup nije baš katastrofa, ali je publika više začuđena njegovim luđačkim smijehom - nuspojavom psihoza koje ga muče - nego što joj je dosadno.
U novoj epizodi serijala "Polimac preporučuje" doznajte više o filmu "Joker" Todda Phillipsa:
Ta točka svidi se već spomenutom voditelju Franklinu (De Niro je uživao igrati lik blizak neshvaćenom “Kralju komedije” Martina Scorseseja, samo što je tamo glumio nekoga tko više sliči Jokeru) jer mu se čini da je našao bedaka koji bi mogao zabaviti publiku, što dostatno govori o komičarskom potencijalu Arthura Flecka. Ako mu to ne uspije, što onda? Kao klauna su ga već jednom tinejdžeri pretukli na ulici i ukrali mu komercijalni transparent kojim je mlatarao, znači, ni to nije nešto čime bi se mogao baviti. Kod kuće živi s već pomalo dementnom majkom (Frances Conroy iz serije “Dva metra pod zemljom”), koja neprestano šalje pisma tajkunu Thomasu Wayneu, nekad je za njega radila, a sad ne dobiva nikakav odgovor. U istom hodniku živi i zgodna Sophie (Zazie Beetz iz “Deadpooola 2”), njezino ponašanje sluti na moguću “kemiju”, međutim, Arthur je previše nesiguran da učini prvi korak.
Redatelj Phillips vrlo vješto uvodi nasilje u film. Nakon uličnog incidenta kolega s posla pokloni mu pištolj, koji je za Arthura poput fascinantne igračke. Nabavlja metke, jednom opali u stanu, ali to je sve, jedino se od njega ne razdvaja. Kad ga posao klauna odvede na odjel s neizlječivo bolesnom djecom, pištolj mu ispadne i odmah dobije otkaz, koji mu se ionako spremao već neko vrijeme.
Zlostavljani dječak
Prva ozbiljna upotreba pištolja u prvi mah izgleda kao samoobrana, no kako se scena razvlači, očito je da vlasnik oružja ima patološki tik. Ipak, nema govora da se Arthur Fleck samo tako pretvara u Jokera, to je ime smislio za svoj nastup na showu Murrayja Franklina, a dotad se još štošta događa. Ponajprije, doznajemo da su ga u djetinjstvu zlostavljali, da nije samo tako završio kao psihijatrijski slučaj te da je mogao skončati u bolnici za umobolne. U filmovima Joker nije netko tko raspolaže natprirodnim moćima, ali njegov anarhoidni svjetonazor u stanju je privući gomilu pristaša, što je očito u “Vitezu tame” (tamo ga je glumio Heath Ledger), a naslućuje se to i u apokaliptičnoj završnici ovog filma.
Todd Phillips već nas je jednom iznenadio, nakon razmjerno blijedih prvih koraka, pojavio se s otkačenom komedijom “Mamurluk”, iznimno originalnom i provokativnom, koja se po holivudskom običaju pretvorila u unosnu franšizu. “Mamurluk” ima puno toga zajedničkog s “Jokerom”, ponajprije, to su izvrsno režirani filmovi koji računaju na to da će publika ostati zatečena (moja omiljena scena u potonjem filmu je ona u kojoj patuljasti lik ima samo jedan problem - kako da pobjegne iz stana gdje vreba pogibelj, a reza na vratima je smještena suviše visoko), s tim da je prvi usprkos svim subverzivnim žaokama ostao u domeni zabave, dok drugi ima puno više pretenzija.
Dvosjekli mač
Nije slučajno što je dobio Zlatnog lava u Veneciji i što ga spominju kao mogućeg pretendenta za Oscara. Ako film i ne dobije nominaciju, Phoenixu ona ne može izmaknuti, iako mu je otežavajuća okolnost što je jedan glumac već dobio tu nagradu za tumačenje istog lika (Ledger je posthumno nagrađen Oscarom za “Viteza tame”).
Usprkos visokoj ocjeni koju je neosporno zaslužio - pravo je čudo kako na www.metacritic.com ima samo 62 od mogućih 100 poena, no publika je tu puno preciznija, korisnici www.imdb.coma dali su mu 9,4, dakle malo manje od čiste desetke) - “Joker” ima izvjesne dramske i ideološke probleme. U filmu vrlo prizemljene fabule navoditi gledatelje na krivi put scenama koje se naposljetku pokažu kao tlapnja glavnog junaka nije baš fair: bez njih se moglo i priča bi puno suvislije funkcionirala. Ovako me zanima što se, zapravo, dogodilo sa zgodnom Jokerovom susjedom i njezinim djetetom (sve najgore, rekao bih, ali ne mora biti), a ima još nejasnoća u stranputicama između fikcije i zbilje.
Drugo, mnogi su istaknuli da je dvosjekli mač ponirati u obiteljske korijene i psihologiju zločinca kakav je Joker. Već samo njihovo prikazivanje predstavlja problem: je li “Vitez tame” djelomično odgovoran za pokolj koji se dogodio na premijeri filma “Vitez tame: Povratak” ili nije. To bi trebao biti problem društva, a ne umjetničkih djela zaokupljenih nasiljem: uostalom, u Americi je već tko zna koliko puta došlo do izgreda u kinima, a u Hrvatskoj i kod naših susjeda nikad.
Ipak, osjetljivo je baviti se nekim kao što je Joker jer on se još puno prije završnice prometne u junaka. Utješno je jedino to da su i režiser i njegov glavni glumac od samog početka odlučili da ne zasnivaju franšizu, nego film koji je samostalna cjelina. Hoće li ostati pri svojoj odluci kad se zbroje (zasigurno poprilični) prihodi “Jokera”, vidjet ćemo.
Zabranjene maske i kostimi na projekcijama, FBI alarmirao vojsku
James Holmes je 2012. na projekciji filma “Vitez tame: Povratak” u Aurori u Coloradu ubio 12 i ozlijedio 70 ljudi, a kad ga je policija uhvatila, navodno im se predstavio kao Joker. Zbog tog su tragičnog događaja u ovome malom gradu, ali i u brojnim svjetskim metropolama, svi u strahu od potencijalnih ponovnih nasilnih ispada oko “Jokera”. U Los Angelesu su u posebnom stanju pripravnosti tamošnja policija, koja će u civilu cirkulirati po kinima, ali i vojne snage. Najavili su poseban oprez za područja u blizini kina tijekom projekcija filma. Navodno je to zbog objava na dark webu koje su upućivale na potencijalne napade za vrijeme projekcija ovoga filma.
Osim predstavnika snaga reda i mira, na oprezu oko ovog filma su i sama kina. Tako je, recimo, kompanija Landmark Theatres koja ima 52 kinodvorane zabranila gledateljima da u njihova kina tijekom projekcije dolaze s bilo kakvim rekvizitima, kostimima, maskama ili šminkom.
Ranije ovoga tjedna o potencijalnim su se nasilnim ispadima vezanim uz novog “Jokera” oglasile i obitelji poginulih u napadu 2012. godine. Obratili su se distributeru filma Warner Brosu, a u svojem su ih pismu zamolili da iskoriste svoju “veliku platformu i utjecaj” te se pridruže njihovoj “borbi za stvaranje sigurnije zajednice s manje pištolja”. Zapravo su ih pozvali da prestanu davati novac političarima koji se zalažu za zakon koji dozvoljava ljudima legalno nošenje oružja.
Iz Warner Brosa su se oglasili po tome pitanju, objašnjavajući da imaju dugu povijest doniranja novca žrtvama nasilja, među kojima su i obitelji poginulih u Aurori prije sedam godina. “U isto vrijeme, vjerujemo da je jedna od funkcija storytellinga isprovocirati teške razgovore o kompleksnim temama. Da ne bude pogreške: niti izmišljeni lik Jokera niti sam film nisu odobrenje za nasilje bilo koje vrste. Namjera filma nije potaknuti nasilje, niti film, njegovi kreatori ili studio žele prikazati Jokera kao junaka”, među ostalim stoji u njihovom odgovoru.
Potencijalnih nemira boje se i u Sydneyju, gdje je jedan anonimni profil na 4chan uz Jokerovu fotografiju napisao: “Neki od vas su u pravu. Nemojte sutra ići u kina u Sydneyju”. - Policija je svjesna online objava i kao odgovor na njih smo uveli dodatne patrole - rekli su. U tamošnjim kinima kažu da normalno obavljaju svoj posao, te da, uz policiju koja je očito često u blizini, oni imaju i vlastito osiguranje koje regularno odrađuje svoj posao. I oni su, po uzoru na američka kina, zabranili nošenje maski i agresivne šminke na projekcije. (Tena Šarčević)