Imao sam u životu čudnih predrasuda. Na primjer, harmonika. Baš sam mrzio taj instrument u doba kad je nedjeljom ujutro na televiziji išla emisija “Dozvolite da se obratimo” i u pauzama, između reportaža o nježnoj ljubavi graničara i njemačkih ovčara i oduševljenih izvještaja o rekordnim pogocima trebinjskih artiljeraca, iz studija išli muzički brojevi vojničkog orkestra Doma armije u Pirotu. Muzičari su stajali kao ukipljeni zombiji, uočljivo ih je bilo sram. Ostriženi nesretnici s gitarama vjerojatno su željeli svirati Led Zeppelin, a ljuta ih je nevolja natjerala da sviraju Hanku Paldum. Od svih, jedino se harmonikaš smiješio, jedino je on, kučkin sin, bio svoj na svome.
Prošlo je, međutim, ohoho godina i ja sam prvo čuo Poguese i Sharon Shannon, otkrio kako ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....