Nisam mogao vjerovati – objašnjavao je Grohl 2001. iznenadne visoke prihode. “U jednom smo trenutku prodavali glave pojačala i singl ‘Love Buzz’ kako bismo imali što jesti, a u drugom smo bili milijunaši. Dolazeći iz Springfielda, prošao sam put od momka koji nije imao para i radio u Tower Recordsu do momka koji je zbrinut do kraja života. Sjećam se kada smo dobili prvi ček na tisuću dolara. Bili smo preuzbuđeni. Otišao sam si kupiti zračnu pušku i Nintendo - stvari koje sam oduvijek želio kao dijete.”
Ironično, ali taj iznos nije bila najveća ponuda koju je Nirvana dobila, Capitol im je bio ponudio milijun dolara. Kako god, na koncertu u Seattleu Cobain je predstavio bend kao “velike korporativne rock prodane duše” prije nego što će po prvi put zasvirati njihov budući epohalni singl “Smells Like Teen Spirit”. Nirvana je u svibnju počela raditi na nasljedniku albuma “Bleach”, radnog naziva “Sheep”. Počeli su snimati u Sun City Studios, u Van Nuysu u Kaliforniji. Butch Vig, s kojim su ranije snimili demo uradak, odabran je za producenta. Govoreći 1997. o snimanju, Vig se prisjetio koliko je ostao impresioniran Grohlovim bubnjanjem.
“Nazvao me Kurt i rekao: ‘Trenutno imam najboljeg bubnjara na svijetu. Svira glasnije i žešće od svih koje poznajem’. A ja sam mu odgovorio: ‘Aha. Dobro’. Ali bili su posve u pravu. Kurtova gitara bila je super glasna, bas je bio super glasan, ali bubnjevi... Nisu bili ozvučeni i samo su akustično bili glasni kao i pojačala! I pokazalo se da je Dave cool osoba; s njim je jednostavno raditi, pun je energije, unio je puno života i zabave u ta snimanja. S njim je sve opušteno.”
Dok su se Grohl i Novoselic u intervjuima zabavljali verbalnim napadima na novu publiku, Cobainove već zloglasne promjene raspoloženja postajale su sve ekstremnije. S Nirvanom je u Amsterdamu svirao Skin Yard, a gitarist Jack Endino predosjećao je da bi bend, osobito Cobain, mogao puknuti pod pritiskom novostečene slave.
“U Amsterdamu (Kurt) nije bio baš najbolje. I nastup je bio zaista čudan. Kurt je bio živčan, nije zvučao posve uštimano i bio je vrlo ljutit na ljude koji su se s fotoaparatima i videokamerama vrzmali po pozornici: ‘Gubite se s moje pozornice!’ A u backstageu se ponašao poprilično uznemireno i bio je stvarno blijed. Svi su bili nekako nervozni i vrlo nesretni. Kao da im je uspjeh počeo smetati, jer oko njih je bio sve veći broj ljudi. I uskoro ih više nisu ostavljali na miru.”
Grohl je ovakvo ponašanje benda rastumačio kao emocionalnu nesposobnost nošenja s tako velikom promjenom u njihovim životima, nakon svih tih godina životarenja u punk tradiciji. “Postojao je taj punk rock grijeh”, priznao je. “Kurt se na neki način osjećao krivim što je napravio nešto za što će se uhvatiti velik broj ljudi. Što su nastupi bili veći, to smo bili udaljeniji od naših ideala. Svi smo bili u čudnom stanju. Bio je to takav uragan da se nitko od nas nije stigao snaći.”
Godina 1995. došla je kraju, a bend Foo Fighters je zajahao val uspjeha. Prvijenac im je dobro prihvaćen, a nastupi uživo izazivali su ekstazu. Bili su dragi velikom broju medija diljem svijeta, ne zato što su bili radiofonični, već i zato što su uvijek bili voljni odraditi intervju i sve za što smatrali da će koristiti promociji. U doba kada su mnoge rock zvijezde izbjegavale novinare ili ih doživljavale s prijezirom, mediji su gotovo jednoglasno pozdravili pristupačnost Foo Fightersa. Grohl je ubrzo postao poznat po svom prijateljskom ponašanju. Ne samo da je zaradio titulu “najljubaznijeg čovjeka rocka”, već i “najradišnijeg glazbenika na planetu”.
Unatoč takvoj ljubaznosti, novinari kao da i dalje nisu mogli spomenuti Grohla, a da ga ne povežu s bivšim bendom. Bez obzira na vlastite uspjehe, bend bi uvijek uspoređivali s Nirvanom, često na najnepoštenije moguće načine. U godišnjem pregledu, Melody Maker bio je nemilosrdan: “Ostao je nelagodan osjećaj kad je riječ o Foo Fightersima, da su u svojoj srži Nirvana bez tjeskobe, bez Kurtove kreativne izobličenosti, nabrijani, ali nisu sjebani, ritmični, masni grunge za skakanje, namijenjen hordama surfera i ušutkanoj ekipi koja nikada nije marila za vrtoglavu traumu Nirvane na njezinom vrhuncu”.
Bez obzira na ovakve zlonamjerne navode i zle duhove koji su ga opsjedali, Grohl je s prvijencem Foo Fightersa uspio primiriti većinu njih. Samo su se još neki mediji držali njegove prošlosti. Za mnoge, činilo se da je uspio nemoguće i odbacio prošlost koja bi ga kad-tad ugušila. Međutim, put koji ga čeka bit će trnovit...