La Superba (Najveća), kako su joj tepali Španjolci, diva, legenda, kraljica opere, kako joj je klicao cijeli svijet, samo su neki od epiteta koji se vežu uz ime u subotu u 85. godini preminule španjolske sopranistice Montserrat Caballe koja je pred hrvatskom publikom nastupila pet puta.
Temperamentna i ekscentrična Caballe dvaput je nastupila na Dubrovačkim ljetnim igrama (1988. i 1990.), godine 1997. u zagrebačkom Lisinskom te u pulskoj Areni i 2011. na otvorenju ATP turnira u Umagu.
Za vrijeme rata u Hrvatskoj gorljivo je apelirala za prekid bombardiranja zaštićene dubrovačke gradske jezgre.
Montserrat Caballe po mišljenju mnogih kritičara bila je jedinstvena - primadona koja se na račun vlastite fizičke korpulentnosti i sama često šalila, a kad je zapjevala bilo je to poput anđeoskog pjeva.
Montserrat Caballe
Ostat će upamćena kao lirski sopran koji je u pola stoljeća otpjevao 90 različitih uloga u više od četiri tisuće nastupa.
Kao najbolja španjolska operna pjevačica Montserrat Caballe je 1991. dobila nagradu Zaklade Princa od Asturiasa za umjetnost.
Španjolska operna diva bila je poznata i po humanitarnom radu, radila je kao UNESCO-va veleposlanica dobre volje, a u rodnoj Barceloni već godinama djeluje njezina Zaklada za pomoć napuštenoj djeci. Uz redovne nastupe imala je i školu pjevanja.
Monserrat Caballe s Vangelisom
"Primadona stare škole", pisali su o njoj, zamjerajući joj kašnjenja na probe i hirovitost, istodobno hvaleći njezinu toplinu, duhovitost i velikodušnost.
"Ne poznajem drugu sopranisticu koja je u životu imala tako širok repertoar - od napjeva španjolske renesanse, preko Norme i Isolde, do Elvire i Salome. Ona je jedinstvena u povijesti glazbe", kazao je u dokumentarnom filmu iz 2003. o njoj nekadašnji ravnatelj Bečke opere Ioan Holende.
Rođena 12. travnja 1933. u Barceloni u skromnoj obitelji, Maria de Montserrat Viviana Concepcion Caballe i Folc studirala je na konzervatoriju Liceu prije debija u Operi u Baselu 1956. u "La Boheme" Giacoma Puccinija.
Nakon što je prepoznat veliki talent odmah je počela nastupati na najprestižnijim svjetskim opernim scenama - u njujorškom Metropolitanu, milanskoj Scali i u londonskoj Kraljevskoj operi.
Katalonka, od čijeg se "pianissima" slušatelju ježila koža, tijekom pola stoljeća duge karijere pjevala je u Rossinijevim, Bellinijevim, Donizettijevim, Mozartovim i Dvoržakovim operama, ali je šira publika najbolje pamti po duetu s rock pjevačem Freddiejem Mercuryjem s kojim je otpjevala službenu himnu na otvorenju Olimpijskih igara u Barceloni.
"Barcelonu" je izvela uživo i 1999. na otvorenju finalne utakmice Lige prvaka na Camp Nou u Barceloni uz snimak tada već pokojnog Mercuryja na LED ekranu stadiona.
Bila je iznimno ponosna na svoj izlet u pop-glazbu s Mercuryjem s kojim je bila bliska prijateljica. Nakon njegove smrti 1991. ni s kim nije htjela ponoviti izvedbu njihova hita. Bila mu je potpora i u bolesti o čemu joj se povjerio još dok su snimali "Barcelonu".
Svojedobno je u jednom intervjuu kazala da bi, "kad bi opet imala ovakav glas, odabrala isti put, a da bi da ga nema, bila medicinska sestra, možda i liječnica". Kazala je kako ne sumnja da bi odabrala poziv u kojemu se pomaže ljudima jer je "beskorisnost smatrala najvećom pogreškom koju čovjek može odabrati u životu".