- Nikada nije kasno početi živjeti ispravno.
Zadnji dan siječnja u Zagreb dolaze tri benda koja su obilježila cijelu jednu eru. Riječ je o post-grunge i rock velikanima Alter Bridge, Daughtry i nešto manje poznatima Sevendust. Uvodni stih djelo je upravo predvoditelja ove skupine, Alter Bridgea, na čijem se čelu nalazi najočuvaniji vokal svoje generacije – Myles Kennedy.
Uz Kennedyja kao vrsnog vokala i podcijenjenog gitarista, ostatak benda čine članovi post-grunge diva Creed. Na gitari je tako Mark Tremonti, melodična i kreativna sila sastava, uz pratnju ritam-sekcije koju čine Brian Marshall na basu i Scott "Flip" Phillips na bubnjevima.
Iza sebe imaju sedam dobro prihvaćenih albuma, 9. siječnja izbacuju osmi, istoimeni, koji će premijerno izvesti na europskoj turneji. Povodom nastupa na, vrlo vjerojatno, i najvećem koncertnom događanju u Zagrebu početkom iduće godine, razgovarali smo s frontmenom Kennedyjem.
Pripremate se za nadolazeću turneju. Kako teku pripreme, jeste li krenuli s uštimavanjem benda?
- Pokušavamo izvući stvari koje dugo nismo svirali. Nećemo ići preduboko i svirati hrpu B-strana, ali želimo ubaciti pjesme koje dugo nismo izvodili i uravnotežiti to s „hitovima”, što god to značilo za bend koji tehnički nema hitove.
U ovome odgovoru vidi se skromnost po kojoj je Kennedy poznat i koju je uspio zadržati kroz silne godine na sceni. Zato je još veći žal kada se njegovo ime izostavlja s popisa najznačajnijih vokala rock-glazbe. Iza sebe ipak ima uspješnu solo karijeru, ali osim Alter Bridgea i suradnju s legendarnim Slashom iz Gunsa, kojega je na turnejama pratio kao glavni vokal.
Osim Kennedyja, značajnu prisutnost u svijetu gitare ima kolega mu iz benda, Tremonti, čiji se solo na pjesmi Blackbird često navodi kao jedan od boljih, ako ne i najboljih sola moderne rock-glazbe.
Mnogi gitaristi koji se smatraju naprednima pokušavaju svirati „Blackbird“, ali tebi malo tko može vokalno parirati. Kako održavaš svoj glas na tako visokoj razini čak i nakon 35 godina?
- Vježba i dobra priprema ključni su. Već sada vježbam i za solo turneju. Sinoć sam prolazio pjesme, mislim da je ključno probuditi svojevrsnu mišićnu memoriju. Bitno je shvatiti kako otpjevati pjesme tako da ne opteretim glas. Trudim se pjevati čisto, bez uništavanja glasa hrapavošću. To je vjerojatno razlog zašto ovo mogu raditi 35 godina. Da sam nastavio pjevati kao na drugom Mayfield Four albumu (Kennedyjev bend s početka ’90-ih, op. a.), vjerojatno bih već odavno uništio glas. Sve je to balans intenziteta i dugovječnosti.
Tvoja je tehnika pjevanja operna, klasična, mogli bismo reći bel canto. Tvoj je glas snažan, ali učinkovit, s jasnom ravnotežom preciznosti i emocije. Misliš li da vokali poput tvojega i rock općenito mogu ponovno doživjeti puni povratak u današnjem glazbenom okruženju?
- Nadam se da u svemu tome postoji bezvremenska komponenta. Trendovi dolaze i odlaze. Nekad je više vikanja, nekad više melodije. Znao sam se pitati hoće li način na koji pjevam ispasti iz mode, ali s vremenom vidiš da se sve uvijek vraća. Ljudi i dalje žele melodiju, raspon, emociju, samo to kao slušatelji tražimo u valovima.
U fazi si gdje možeš izvoditi svoje hitove, snimati novu glazbu i biti uzor mlađim glazbenicima. Tko je bio tvoj uzor kad si počinjao?
- Vjerovali ili ne, Stevie Wonder. Bio sam jako zagrijan za njega i Marvina Gayea, zapravo za puno soul pjevača. Onda sam čuo Jeffa Buckleya, Thoma Yorkea, Chrisa Cornella… ti pjevači iz ranih i srednjih ’90-ih postali su mi glavna inspiracija.
Mogu li onda fanovi očekivati soul prizvuke u budućim Alter Bridge albumima?
- U onome što radim uvijek ima malo soula. Ponekad je to visoki, gotovo operni rock stil, a ponekad u nižem registru čujete jasne soul utjecaje.
Upravo je vokalni raspon od visokih nota, gotovo falsetta, do dubokih bariton-tonova ono što Kennedyja čini prepoznatljivim i unikatnim na sceni. Njegov široki raspon nešto je što godinama fascinira ljubitelje rocka i sličnih prizvuka. Zbog svega toga, razgovor nije mogao ići u drugom smjeru nego onome koji će otkriti tajnu njegova uspjeha i očuvanja glasnica kroz skoro četiri desetljeća aktivnog pjevanja i turneja.
Kako se vaš vokalni raspon promijenio od početka karijere do danas?
- Početkom ’90-ih nisam imao velik raspon i nisam znao pravilno koristiti glas. S vremenom, posebno kroz tehniku bel canto, naučio sam koristiti glavu i proširio raspon. Danas je izazov održavati ga. Ne mogu više raditi tri koncerta zaredom. Odmor je ključan. Kad imam slobodan dan, ne govorim previše.
Vaš je raspored krcat. U 15 dana odsvirat ćete čak 11 koncerata. Kako se zagrijavate i održavate „radnu temperaturu“ na turneji?
- Mark i ja se puno zagrijavamo, ma i Brian također. Oko sat vremena prije koncerta počnem laganu vokalnu rutinu od 10–15 minuta, ovisno o tome kako mi glas djeluje taj dan. Nekad sam se zagrijavao sat vremena i time se iscrpio. Nakon toga odsviram gitaru i zagrijem prste. Učinkovitost mi je postala prioritet.
U razgovoru s Rickom Beatom rekao si kako si se nekad zagrijavao dva do dva i pol sata. Pa zašto?
- Bio sam opsjednut i nisam do kraja razumio tehniku. Velik dio tog „zagrijavanja“ zapravo je bilo učenje. Imao sam satove s Ronom Andersonom koji je nevjerojatan učitelj, ali skup. Tada nisam imao novca za lekcije pa nisam mogao stalno ići k njemu. Da je bio uz mene češće, vjerojatno bi mi uštedio stotine sati – uz smijeh odgovara na pitanje.
Dolazite u Zagreb zajedno s još dva benda. Kako je nastala ta kombinacija na turneji?
- Sevendust su obitelj. Poznajemo ih dugo, svirali su s Creed davno prije. Sjajan su bend, baš sila prirode. Daughtry je također dio našeg kruga, Mark poznaje Chrisa (Chris Daughtry po kome projekt Daughtry i nosi ime, op. a.) i jako ga cijeni. Razgovarali smo s njihovim timom, bili su za i sve se brzo uklopilo. Žanrovski i vremenski smo bliski i zajedno smo rasli.
Fanovi očekuju moćne vokale, teške riffove, ali i snažnu scensku prisutnost. Kako se fizički pripremate za nastupe, pogotovo kad imate ovako gust raspored?
- Štedim energiju tijekom dana i pazim da se odmorim. Ljudi očekuju angažman, pa tijekom tih sat i pol ili dva želim biti potpuno prisutan i dati najbolje. Neke je večeri lakše, neke teže, možda si umoran ili loše spavao, ali prebrodiš to i sjetiš se da su ljudi platili da te vide.
Razgovor smo ovdje završili uz Mylesov poziv na koncert za koji vjeruje kako će biti dobar provod za svakoga tko će se 31. siječnja naći u Boćarskom domu na Prisavlju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....