U listopadu bi svjetlo dana trebao ugledati box set sa snimkama Johna Lennona i Yoko Ono iz perioda 1971.-1972. godine. No, umjesto da ljubitelje rock glazbe obuzme oduševljenje što će imati priliku čuti dosad neobjavljene draguljčiće iz ostavštine velikog glazbenika i njegove životne družice i umjetničke suradnice, mnoge od njih obuzeo je osjećaj nezadovoljstva, pa i tjeskobe što je svoj pečat na ovom projektu ostavila zastrašujuća tamna ptica zvana Cenzura, poznata po tome što, kad joj se jednom dopusti da raširi svoja krila nad umjetničkim djelom i zgrabi ga, uskoro dolazi po još.
Ovaj put Cenzura je ščepala i u nepoznatom pravcu odnijela čuvenu pjesmu koja je još u doba njezina prvog pojavljivanja smatrana vrlo provokativnom. Čini se da su joj urednici ovog box seta, u namjeri da ‘poprave povijest‘ to dozvolili.
Naime, box set pod nazivom ‘Power to the People‘, jedna u nizu ‘škatula‘ koje prezentiraju Lennonovu ostavštinu iz razdoblja nakon raspada Beatlesa, koja uz već objavljene Lennonove studijske i snimke uživo obuhvaća i neobjavljene demo snimke, njih čak 90 na 9 CD-a i 3 Blu-Raya, izostavio je jednu od najznačajnijih Lennonovih pjesama te epohe - ‘Woman Is the Nigger of the World‘.
Spomenuta pjesma bila je jedini promotivni singl s albuma ‘Some Time in New York City‘ (1972.) i jedan od važnih umjetničkih i političkih izraza Johna Lennona u tom razdoblju, pa to čini ovakav ‘propust‘ na ovom opsežnom izdanju vrlo uočljivom.
Lennonov politički put nakon raspada Beatlesa
Liverpulski glazbenik je 1968. započeo ljubavnu vezu s politički angažiranom japanskom umjetnicom, pa je pod njezinim utjecajem zagazio u političke vode te na križanju staze zvane Abbey Road skrenuo ulijevo, dok su njegovi suradnici George Harrison i Paul McCartney nastavili voziti naprijed. Ringo Starr nije vozio, bio je samo suvozač, kojem se posrećilo da upadne u pravo vozilo. Neminovno je bilo da će se Beatlesi na toj točki rastati.
Lennon je pod tutorstvom kiparice, glazbenice i avangardne umjetnice Yoko Ono pratio trendove na tadašnjoj ljevici te prolazio kroz maoističku i antimaoističku fazu da bi se baš na točki gdje kreće naša priča zagledao ni manje ni više nego u jugoslavenski socijalizam. U intervjuu koji je za zagrebački VUS dao Konstantinu Milesu u proljeće 1971. Lennon je jasno iznio simpatije prema socijalizmu i kazao da nije više mogao surađivati s McCartneyjem, jer je Paul - desničar. Očito dijeleći razočaranje koje je tadašnja ljevica osjećala prema Maovoj Kini i Brežnjevljevom SSSR-u, Lennon je Milesu kazao:
- Vjerujem u komunizam kao sistem kojem pripada budućnost čovječanstva. Naravno, vjerujem u onaj pravi komunizam... u onaj za koji vjerujem da ga upravo vi Jugoslaveni nastojite stvoriti.
Dodao je i kako bi volio doći u Jugoslaviju iz koje stižu ‘dobre vibracije‘ i porazgovarati s tamošnjim studentima, radnicima i intelektualcima.
Možemo pretpostaviti da se to na kraju nije dogodilo jer je Lennon, zbog istraga koje je protiv njega zbog bliskosti s revolucionarnim skupinama poduzeo FBI i straha da bi mu, ukoliko napusti SAD, kao stranom državljaninu mogao biti uskraćen povratak u New York u kojem je živio, narednih godina ‘zaglavio‘ u Americi, a zatim naglo skončao život kao žrtva sumanutog atentatora.
Dio paketa ljevičarskih uvjerenja u to su vrijeme postajale i ideje sve raširenijeg drugog vala feminizma, koji je Yoko Ono simpatizirala i po uzoru na ideje pokreta skovala frazu, po kojoj će poznata pjesma dobiti ime: ‘Woman is the Nigger of the World‘ (‘Žena je crnčuga svijeta‘). Ideja je bila da se pogrdni i vrlo uvredljivi izraz koji je označavao Afroamerikance prenese na sve potlačene skupine i da ga se na taj način rehabilitira, usmjeravajući ga protiv ‘izrabljivača‘.
Yoko je dala ideju, a zajedno s Johnom je napisala i pjesmu. Ideja nije svima dobro sjela, pa je Lennonov singl s ovom pjesmom slabo prošao na top-listama, jer se brojne radio postaje nisu usuđivale da ga puste u eter. Međutim, u tim vremenima su u Americi različite perspektive o korištenju pojma ‘nigger‘ bile uvažavane, a sličnu poziciju kao Lennon i Yoko Ono je 1978. zauzela pjesnikinja i pjevačica Patti Smith pjesmom ‘Rock ‘n Roll Nigger‘, u kojoj ‘proklete umjetnike‘, buntovnike i društvene autsajdere u pozitivnom smislu naziva ‘crnčugama‘.
Patti Smith je zadnjih nekoliko godina, pod pritiskom trenda političke korektnosti, prestala uživo izvoditi ovu pjesmu, koja odnedavno nije dostupna ni na nekim streaming platformama.
Postavlja se pitanje je li usporedba ženske obespravljenosti s ropstvom i lošim tretmanom afroameričke populacije u SAD-u u pjesmi ‘Woman Is the Nigger of the World‘ doista ispravna ili se radi o ogromnom pretjerivanju ostrašćenih aktivistkinja, ali ne možemo sumnjati u dobre namjere Lennona i Yoko Ono koji su agitirali za popravljanje statusa žena u društvu, jednako kao što ne sumnjamo u to da pogrdni izraz ‘nigger‘ nije ovdje korišten u rasističkom kontekstu. Ali, pretjerivanje je u društvima na Zapadu svakako bilo u duhu tog vremena, kao i sloboda izražavanja.
Angažirani album Johna i Yoko: feminizam i ‘britanski razbojnici‘ u Irskoj
Lennon je na vrlo političkom albumu ‘Some Time in New York City‘, uživjevši se u ulogu ranog Dylana, Woodyja Guthrieja i Phila Ochsa (s kojim je u duetu otpjevao par pjesama koje će baš na ovom box setu biti objavljene prvi put), zajedno s Yoko, pjevao angažirane pjesme koje su apelirale na oslobađanje političkih aktivista koji su za svoje prijestupe dobili previsoke kazne (‘Angela‘ - o Angeli Davis, ‘John Sinclair‘), kao i o britanskoj kontroli nad Sjevernom Irskom (‘Zemlju punu ljepote i čudesa silovali su britanski razbojnici‘, govori nam pjesma ‘Luck of the Irish‘).
Nasilje u Sjevernoj Irskoj bilo je jedno od gorućih pitanja te ere, pa je čak i McCartney, koji se rijetko oglašavao o političkim pitanjima, još prije objave Lennonovih pro-irskih pjesama ‘Luck of the Irish‘ i ‘Sunday Bloody Sunday‘ (U2 će kasnije napisati drugu pjesmu s istim nazivom), kao reakciju na pokolj nenaoružanih prosvjednika poznat kao ‘Krvava nedjelja‘, objavio svoju pjesmu ‘Give Ireland Back to the Irish‘.
Zanimljivo je spomenuti da je baš na izrazito politički lijevo orijentiranom albumu ‘Some Time in New York City‘ ‘komunist‘ Lennon ugostio ‘libertarijanca‘ Franka Zappu, koji je s bivšim Beatleom svirao uživo na koncertu u njujorškom Madison Square Gardenu, a ta se snimka našla na drugoj ploči spomenutog dvostrukog albuma.
Danas se možemo zapitati koliko je angažman Johna i Yoko na ljevici ranih sedamdesetih bio ispravan, možda i kritizirati pojedina zastranjenja u ekstreme, ali umjetnička ostavština iz tog vremena trebala bi i dalje biti dostupna u istom obliku kako je to umjetnik u ono vrijeme zamislio i izveo. Iako pjesma ‘Woman Is the Nigger of the World‘ nije (zasad) nedostupna na uslugama streaminga i može se nabaviti na reizdanju albuma ‘Some Time in New York City‘, njezino izostavljanje s box seta ‘Power to the People‘ predstavlja loš presedan.
S obzirom na to da se raspoloženje na američkoj kulturnoj sceni, kako se čini, s Trumpovim drugim mandatom počelo postupno pomicati iz ‘woke‘ teritorija u područje ‘kršćanskog tradicionalizma‘, ovakav presedan bi mogao dovesti do toga da u budućnosti neki novi cenzori odluče nepoželjnom proglasiti Lennonovu pjesmu koju je 1969. snimio s Beatlesima ‘The Ballad of John and Yoko‘, koja sadrži stihove koje bi neki nazvali ‘blasfemičnim‘:
‘Kriste, znaš da to nije lako
i sam znaš kako teško to može biti
ali s obzirom na to kako su stvari krenule
razapet će me na križ‘.
Atmosfera straha, cenzure i autocenzure stvorena na ljevici mogla bi, nažalost, uskoro dati krila istim takvim tendencijama na desnici.
Bregović i Lennon: braća po blasfemiji
Kad spominjem pjesmu Beatlesa ‘The Ballad of John and Yoko‘, provokativni stih iz te pjesme dovodi mi u sjećanje jednu od najljepših pjesama snimljenih u našem dijelu Europe: ‘Sve će to mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš‘ grupe Bijelo dugme, kao i autora, svojevrsnog jugoslavenskog pandana Lennonu, Gorana Bregovića, koji je često bio meta napada one ‘mračne ptičurine‘ s početka teksta.
Originalni stih iz spomenute pjesme: ‘A Hrist je bio kopile i jad‘ je prije objave ploče ‘Bitanga i princeza‘ 1979. prema savjetu urednika u Jugotonu preobličen u ‘A on je bio kopile i jad‘. Čak i u doba socijalizma, koji je promovirao ateistički pogled na svijet, sugestija autoru bila je da to ‘narod neće dobro prihvatiti‘, pa je promijenjeno.
Croatia Records je 2024. objavila reizdanje albuma ‘Bitanga i princeza‘, po prvi put s originalnim omotom, na kojem se može vidjeti ženska noga koja šutira muškarca u međunožje, a koji izvorno nije bio odobren uz opasku ‘da su žene tu neopravdano prikazane kao agresivne‘, a u pjesmu ‘Ala je glupo zaboravit njen broj‘ vraćena je cenzurirana ‘psovka‘: ‘Koji mi je moj?‘.
Međutim, ‘Ruzmarin, snjegovi i šaš‘ i ovaj put je tu u dobro poznatoj, cenzuriranoj verziji, premda možemo pretpostaviti da originalna snimka još postoji. Očito je procjena ponovno bila da se ne želi osebujnim opisom Krista izazivati vraga, ako već nije nužno.
‘Ženska agresivnost‘ je 45 godina kasnije ušla u modu, ali ‘blasfemija‘ je nešto manje u modi nego onda kad je pjesma prvi put objavljena, a ako se uzme u obzir nedavna osuđujuća presuda portalu Index.hr i novinaru Hrvoju Marjanoviću za ‘diskriminaciju katolika‘ zbog kritičkog teksta o izlaganju relikvija Leopolda Mandića u Zagrebu, čini se da bi u Hrvatskoj mogla postati potpuni tabu.
Još jedno reizdanje Bijelog dugmeta iz 2021. godine obilježeno je upitnom odlukom da se originalni omot promijeni, ali ovaj put u manje provokativnu verziju. Omot koncertnog albuma snimljenog u zagrebačkom Kulušiću ‘5. april 1981.‘ originalno je sadržavao tri fotografije djevojčice koja je ‘obula mamine cipele‘.
Na ovom reizdanju s omota je izostavljena fotografija na kojoj se mogu vidjeti genitalije djevojčice. Autor fotografija i originalnog provokativnog omota Dragan S. Stefanović tvrdi da je ovakvo novo rješenje bliže njegovoj izvornoj ideji kako bi omot trebao izgledati, ali i ovaj slučaj pomalo miriše na cenzuru, jer je javno prikazivanje golog dječjeg tijela u međuvremenu postalo daleko nepoželjnije nego daleke 1981.
Tko je prava tema dokumentarca "Get Back"? The Beatles ili Yoko Ono?
Cenzura napada sa svih strana
S obzirom na društvenu klimu ledenih ‘kolovoških noći‘ i potencijalno užarenih jesenskih dana koji dolaze, užasnuti se možemo upitati slijedi li uskoro objava reizdanja tri posljednja albuma Bijelog dugmeta za hrvatsko tržište po ‘zabraniteljskom‘ ukusu, gdje bi ‘Kosovka devojka‘ Uroša Predića s omota albuma iz 1984. bila zamijenjena ‘Dolaskom Hrvata na Jadran‘ Otona Ivekovića, album ‘Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo‘ bio bi preimenovan u ‘Pljuni i zapjevaj...‘, a izbačene bi bile pjesme ‘Hej Slaveni‘, ‘Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo‘, ‘Padaj silo i nepravdo‘, ‘Lipe cvatu‘ (zbog spominjanja Jugoslavije), ‘Pediculis pubis‘ (zbog sudjelovanja Bore Đorđevića), kao i Bregovićeva fuzija ‘Lijepe naše‘ i ‘Tamo daleko‘.
A možda će Croatia Records naprosto u potpunosti odustati od ponovne objave tih albuma Bijelog dugmeta (izvorno su objavljeni s etiketom Kamarada) i umjesto toga na tržište staviti sva izdanja ‘Crnog dugmeta‘ - Marka Perkovića Thompsona?
Ako povijest kojim slučajem krene u drugom smjeru i represivna frakcija feminističke ljevice preuzme dominaciju, možemo očekivati cenzuru reizdanja prvih dvaju albuma Bijelog dugmeta ‘Kad bi‘ bio bijelo dugme‘ i ‘Šta bi dao da si na mom mjestu‘ čiji omoti na erotizirani način prikazuju žensko tijelo, te objavu tih ploča s novim ‘rodno osviještenim‘ omotima da bi se izbjegla ‘objektivizacija žena i seksizam‘.
Bregović je, baš kao i slavni Beatle, ranije bio simpatizer komunizma (dragi su mu bili i Lennon i Lenjin), što mu danas uglavnom donosi negativne bodove, ali tko zna što nas čeka u svijetu u kojem komunistička Kina postaje dominantna svjetska sila. Možda bi neki uskoro na prašnjavim tavanima mogli ‘iskapati‘ svoje knjižice Saveza komunista iz osamdesetih godina da bi opet dokazali ‘podobnost‘. Naravno, i u tom slučaju ne bi nas zaobišao nemili novi val cenzure, koji bi možda preskočio Lennona i Bregovića, a dohvatio neke druge umjetnike.
U svakom slučaju, umjetnici i čuvari umjetničke ostavštine iz prošlih vremena nastavljaju neizvjesnu plovidbu između Scile i Haribde, u konstantnom strahu od napada tamne ptice, koja dolazi iz različitih smjerova i povremeno odnosi plijen.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....