Kad sam prvi put uživo gledao i slušao Repetitor, 2008. godine u Puli kao pobjednike Art & Music Festivala 2007., pomislio sam da bih volio da tako nekako zvuče i izgledaju imaginarni potomci Obojenog programa i Boya čije sam albume objavio početkom 90-ih.
Mršavi, visoki i našpanani Boris Vlastelica (gitara, vokal) izgledao je poput reinkarnacije Thurstona Moorea, malecka Ana-Marija Cupin (bas, vokal) mogla se gotovo cijela sakriti iza svoje bas gitare, ali je po istoj kopala poput Alije Sirotanovića, dok su se od Milene Milutinović (bubnjevi) vidjele samo palice u uraganu kose, kao kod Animala iz Muppetsa. Isijavali su strast, buku, energiju, zdravu pamet i da sam tada, umjesto četrdeset i jednu, imao dvadesetak godina manje, gorio bih od želje da im objavim ploču. U povodu no...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....