Legendarni glazbeni kritičar, novinar, reporter i voditelj glazbenih emisija, odnosno, kako za sebe voli reći, medijski djelatnik Ante Batinović nakon 46 godina rada na HRT-u prije tri tjedna otišao je u zasluženu mirovinu. No, to ni najmanje ne znači da prestaje s radom koji je započeo još 1970. na tadašnjem Radio Zagrebu, pa Hrvatskom radiju, i od 1995. do danas nastavio na televiziji. Inače, prvi je novinski tekst napisao 1974. upravo za TV tjednik Studio koji je tada izlazio u nakladi od pola milijuna primjeraka. S istim žarom, kao umirovljenik, nastavlja ono čime je obilježio gotovo pet desetljeća, a to su nezaboravni intervjui s najvećim glazbenim zvijezdama, poput Davida Bowieja, Nicka Cavea, Paul McCartneyja, Rolling Stonesa, Johnny Casha, Metallice, Robbieja Williamsa... A Batinoviću su posebno drage reportaže s velikih svjetskih turneja i festivala.
Svi velikani
- Posebno mi je drago što sam svratio pozornost na Montreux Jazz Festival, koji je najveći glazbeni festival svih glazbenih žanrova na svijetu, a najmanje jazza. Tamo sam bio desetak puta, kao i na Sanremu. Za taj festival talijanske kancone postoje različita mišljenja, ali to je i dalje jedan od najvećih glazbenih spektakala koji postoje. Tu je i početak američke turneje Stonesa ‘94. u Washingtonu. To je bilo fantastično jer su Stonesi u Americi poseban doživljaj. Zatim smo ‘98. u zajedničkoj produkciji HTV-a i Rolling Stonesa radili posebnu emisiju s čuvenoga Zeppelinfelda u Nürnbergu kad je počela ta turneja. Sve najave odradili smo na samoj pozornici. Presvlačio sam se u garderobi Micka Jaggera. Doduše, vrlo je skromna, ima samo ogledalo jer oni tamo ne borave. Dođu kao kauboji u limuzinama i uvijek počnu koncert u 21.05 - prisjeća se Batinović.
Kako se glazba uvijek vezivala uz geografiju, Batinović je među prvima otišao na Kubu u eri velikog otkrivanja Buena Vista Social Cluba. No, bit njegova posla su, kaže, izravni susreti s velikim umjetnicima koji su nam promijenili život nabolje.
- Koji put smo svjesni što su nam podarili samo kad netko umre, poput Bowieja s kojim sam napravio tri velika intervjua. Tu je i Johnny Cash. Uspjelo mi je napraviti dva intervjua s njim prije smrti, a drugi je, na njegov zahtjev, bio s cijelom njegovom obitelji, ženom June Carter i sinom Johnom, koji je danas preuzeo Cashovo nasljedstvo. S Nickom Caveom imao sam četiri razgovora, i to znakovito u Londonu i Berlinu, s obzirom na to da Berlin ima veliko značenje za njega. Isto tako, pratio sam nekoliko presica i intervjua Robbieja Williamsa, po meni najvećeg punkera među pop-zvijezdama. Pričao sam sa svim velikanima iz pojedinih desetljeća rocka, iz ‘50-ih tu je Chuck Berry, Ray Charles i Bo Diddley, ‘60-ih Paul McCartney i kompletni Stonesi, posebno Ronnie Wood - tvrdi Batinović.
Gojzerice
Vijest o smrti Davida Bowieja rasplakala ga je jer je, kaže, bio fascinantan čovjek s kojim se moglo baš o svemu otvoreno razgovarati.
- Usred jednog intervjua u Frankfurtu, za koji sam se malo dotjerao i obukao odijelo s prslukom, on se zabuljio u mene. Pitam ga: ‘David, što ne valja sa mnom?’, a on će: ‘Imaš dobro odijelo’. Odgovorim: ‘Da mi je to bilo tko rekao, a ne takav esteta poput tebe... Morao sam se srediti za razgovor’. On se ispričao: ‘Oprosti što ja nisam za tebe’. Došao je u flanelskoj košulji i gojzericama. I dok će Little Richard vrištati da je on arhitekt i kralj rock’n’rolla a ne Elvis Presley, kad Bowieju spomenete da je veliki inovator, odbija to prihvatiti navodeći da je on eklektik koji spaja tuđe ideje. Jednom su ga usred Münchena novinari pitali: ‘Ako ti nisi, tko je?’, on je kao iz topa odgovorio: ‘Kraftwerk!’ - rekao je Batinović.
Posebno jak dojam na njega je ostavio i Nick Cave.
- Sjedili smo ‘94. u jednom opskurnom hotelu, iako deluxe kategorije, čijim hodnikom ujutro ne možete proći od posuđa i boca. Pokazao sam mu jednu njegovu fotografiju na kojoj pored sebe ima plastičnu torbu na kojoj je pisalo ‘Kylie’. Ja kao znatiželjni novinar pitam: ‘Nick, što je s ovom torbom? Tko je ta Kylie?’ A on se rastopio kao sladoled i kaže: ‘To sam dobio od Kylie Minogue. Ja ti nju obožavam. Išao sam na njezin koncert u Manchester i ona mi je poklonila torbu. Da znaš, za nekoliko mjeseci ćemo snimiti duet’. Pričat će isto tako o djeci, makar svi znamo što mu se dogodilo. Tijekom jednog intervjua rekao mi je da ga podsjećam izgledom na njegova oca koji je prerano umro i koji je bio profesor književnosti. Jako mu je žao što njegov otac nije doživio njegove knjige prevedene na deset jezika u puno zemalja - prepričava.
S Ronnie Woodom iz Rolling Stonesa Batinović je bio najdulje, jednu noć u Amsterdamu i čak tri noći u Londonu.
- Pitao sam ga zašto drži promociju svog solo albuma u tom jednom klubu gdje dolaze James Bondovi i ostala krema. A on kaže: ‘Pa to je moj klub u koji sam uložio 15 milijuna funti’. On je apsolutni ‘rolling stone’ i nije ni čudo što je ‘75. postao njihov član - kaže Batinović.
Raznolik ukus
Jednom je prilikom posredovao i svađi Nicka Cavea, Davida Bowieja i Micka Jaggera, a tema je Elvis Presley u šljokicama u Las Vegasu. Za razliku od Bowieja, Cave je odbijao objasniti nastanak svojih pjesama.
- Pitao sam Cavea zašto su ‘Abattoir Blues’ snimali u Parizu, u jednom oronulom studiju usred ljeta. On je rekao da im je to predložio njihov violinist koji je živio u Parizu, a da kad je vidio studio u kojem je snimljena najbolja francuska glazba tijekom povijesti, oduševio se jer je mjesto bilo ruinirano poput njih samih. Pitao sam ga je li Pariz utjecao na njega, kao što je i na milijune drugih umjetnika. Kaže on da nije i nastavi: ‘Ante, noću snimamo jer ja patim od nesanice i rano se budim i dok se moji glazbenici ne dignu, odem u onaj čuveni park kod Louvrea i sjedim. To ti je onaj park gdje su za vrijeme Francuske revolucije aristokraciji rezali glave’. I nije bilo teško povezati kako je nastao naziv ‘Abattoir Blues’ - napominje Batinović.
Kod Batinovića nikad nije bilo žanrovskih ograničenja, pa se s istim veseljem prisjeća i kako je na Prisavlje doveo Johnnyja Rottena, odnosno Johna Lydona iz Sex Pistolsa koji mu je sat vremena bio gost uživo, kao i intervjua s velikim opernim zvijezdama. Posebno ističe maestra Placida Dominga, a od novijih Elinu Garanču s kojom je jedini imao dva intervjua dok je bila u Zagrebu.
- Ni u Zagrebu ni u Šibeniku nismo imali samo inspiraciju od Beatlesa, Dylana... Tu je uvijek bio Sanremo, farncuska glazbena scena kao i danas. Nikad nisam bio žanrovski ograničen, to mi je sve bila velikim slovom glazba. Što se tiče radija, bilo je utjecajno što su ljudi u mojim emisijama prvi put čuli neke žanrove, neke umjetnike koji nisu bili službeni na top-listama. Što bi rekao moj dragi Bregović: ‘Ne događa se glazba samo na MTV-ju’ - smije se Batinović.
Iako je završio tek osnovnu glazbenu školu, od svoje je 16. godine, kaže, bio medijski djelatnik. A što se glazbe tiče, strastveni konzument. No, njegova prva ljubav, što se umjetnosti tiče, bila je - film.
Profesor Brešan
- Zahvaljujući mojem profesoru Ivi Brešanu koji je predavao književnost i jezik u šibenskoj gimnaziji, imali smo Klub ljubitelja filma, a projekcije za članove bile su u poslijepodnevnim satima u nedjelju u Kazalištu lutaka jer su prijepodne bile predstave za djecu. Tamo smo odmah upoznavali francuski crni val, novi val, Bergmana, sve moguće klasike filma, ali i spaghetti westerna. Na koncu se dogodilo da jednog dana dobijem poziv od maestra Morriconea, koji je napravio glazbu za njih, da napravimo intervju u njegovom domu u Rimu na Piazzi Venezia. To je osoba čiji će se značaj za glazbu tek revalorizirati i nitko se neće čuditi zašto Metallica prije koncerta uvijek emitira neku od pjesama Ennija Morriconea - ističe.
A Metallica mu je, također, jako drag bend.
- U Londonu 2003. radili su promo albuma ‘Saint Anger’ samo za 190 fanova i deset novinara. Kad njih četvorica dođe na pozornicu, koja je bez nekog light showa, to je doživljaj. Družili smo se kasnije i u backstageu, ali i ispred čuvenog Riverside studija gdje se Hattfield na ulici susreo s fanovima. Mi smo to snimali, ali su došli tjelohranitelji i rekli da je to zabranjeno, no mi smo i dalje snimali. Onda nam se tjelohranitelj zaprijetio riječima: ‘Hoćete li vi da vam ovo bude zadnje snimanje?’. Fanova je bilo 20, a ja sam bio 21. Kad je došao Hattfield, pitao me: ‘A što sad ti tu radiš?’, a ja sam mu odgovorio da sam došao po autogram za sina - priča Batinović koji je danas 35-godišnjeg sina Luku vodio na mnoge ključne intervjue. No, Luka, iako obožava glazbu, odlučio se za pravo.
50 Cent s kokom
Mnogi pamte Batinovićevo javljanje uživo za Dnevnik s koncerta repera 50 Centa, kojeg je slučajno “uhvatio” prilikom konzumiranja kokaina. Iako su mnogi to pripisivali lokalpatriotizmu, Batinović je uvijek naglašavao kako je Zagreb svjetska glazbena metropola.
- Imali smo Stonese dva puta. Kad sam bio s Jaggerom u Amsterdamu i pitao ga zašto su ‘98. izabrali Zagreb, za jednu od točaka nove turneje, a on kao neki strateg kaže: “U Zagrebu smo bili ‘76. i bilo nam je odlično. Zašto ne bi došli ponovo - sjeća se. Iz takvih razloga Batinović priprema i dokumentarac o Zagrebu, a nakon knjige o izborniku Biliću koja bi mogla dobiti i nastavak, uskoro bi svjetlost dana mogla ugledati i njegova knjiga “U prvom redu backstagea” u kojoj će biti dosad neispričani detalji svih njegovih susreta s glazbenim legendama.