Publika u dupkom ispunjenom HNK Ivana pl. Zajca svjedočila je sinoć jednom od rijetkih glazbenih trenutaka koji će ostati zabilježeni u lokalnoj glazbenoj povijesti, koncertu Jonathana s Riječkim simfonijskim orkestrom. Jonathan je u formalnom kazališnom ambijentu izveo repertoar koji je do danas izgradio njihov status jednog od najjačih regionalnih live bendova. Taj kontrast između spontanosti i improvizacijske slobode klupskog miljea, koji je njihovo prirodno stanište, i strogih pravila kazališnog formata, gdje svaki detalj mora sjesti na svoje mjesto, bio je najveći izazov i najveća čar događaja. Njihov emotivni indie rock dobio je filigranski sjaj u simfonijskim aranžmanima, ali morao je pritom pronaći način da diše unutar vrlo jasno definiranog i strukturiranog prostora u kojem za improvizaciju prirodno ima manje mjesta. Uz orkestar kojim je ravnao Olja Dešić izveli su "Battles", "Hands", "Have It All", "Wake Up Call", "Coming On Hard", "Oh My God", "Sometimes", "Moments", "Pictures", "Leaving Here", "Darling", "Heaven", "Maggie" i "Way To Go". Naglasak je, sukladno formatu, više stavljen na atmosferične pjesme sporijeg i srednjeg tempa s kojima Jonathan zakoračuje u prostor kakvim na globalnoj razini vladaju bendovi kao što je The National.
Iako je i do sada bilo sporadičnih kolaboracija riječkih rockera sa simfoničarima, bio je ovo prvi cjelovečernji nastup nekog benda s cijelim orkestrom na riječkim kazališnim daskama, i to klupskog benda koji pjeva na engleskom jeziku. Utoliko, radi se o događaju koji ne samo da je obilježio novu fazu u karijeri Jonathana, već je i otvorio vrata mogućim budućim suradnjama između indie rock izvođača i klasičnih ansambala.
Bio je to susret koji je pokazao da su rock i simfonija, iako formalno različiti svjetovi, itekako sposobni za pronicljive i snažne glazbene dijaloge kada su pristupi pažljivo osmišljeni. Za to su zaslužni odlični Dešićevi aranžmani koji su se bešavno uklopili u čvrstu strukturu Jonathana kao bazične rock petorke koja je zadržala originalnu energiju i vodila glavnu riječ. Spoj je zvučao organski, prirodno, bend nije izgubio svoju oštricu i nisu se libili povući prema troznamenkastim decibelima tamo gdje treba, a Dešić je orkestracije prilagodio njihovoj dinamici, stavivši naglaske na elemente koji Jonathan čine prepoznatljivim, čime su izbjegnute zamke koje postoje kod ovakvih suradnji, da stvari skliznu u kič i pastiš.
Prateće vokalistice Diana Kovačić i Ana Jakšić dodatno su obogatile zvučnu sliku, a s više od 75 izvođača na sceni, kojima su se na nekoliko pjesama pridružili i plesači iz Flamea, ovo je bio i produkcijski trijumf ekipe koju su Jonathani okupili. Pored produkcijskog tima koji je organizaciju iznio na visokom nivou, za uspjeh događaja zaslužni su i redateljica Olja Lozica, oblikovatelj svjetla Kristian Baljarevski, ton majstori Matej Zec i Roger Čingrija te oblikovatelj videa Branimir Štivić.
Bila je to u prvom redu večer Jonathana, benda koji je hrabro iskoračio iz zone komfora i postavio novi standard u riječkom rocku. Publika je to, naravno, prepoznala. Karte za koncert bile su rasprodane u tri dana, a večer je protekla u ekstatičnoj atmosferi i Jonathani su ispraćeni zasluženim ovacijama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....