Na kraju godine u kojoj je bilo puno glazbenih obljetnica, 22. prosinca smiješi se još jedna okrugla: 80. rođendan Alfija Kabilja. Glazbeni otac najpopularnijeg hrvatskog mjuzikla “Jalta, Jalta”, ali i još petnaestak drugih, među kojima je i njemu najdraži “Car je gol”, Kabiljo skladatelj, libretist, aranžer, pijanist i producent reći će, kad ga se upita što on zapravo jest: “Ja sam muzikant.”
Parafraza je to duhovite izreke slavnog Lovre pl. Matačića koji je za sebe također tvrdio da je “muzikant”. Pitam Kabilja, inače diplomiranog arhitekta, ne zvuči li to pomalo pejorativno?
“Ne, uopće ne mislim da je biti muzikantom nešto negativno. Muzikant je glazbenik, onaj koji se bavi glazbom, koji je utjelovljuje na svoj specifičan način, pa ako to još radi od rane mladosti, i na toliko načina, to vam je to: biti muzikant za mene je nešto najljepše na svijetu i tako će i ostati. A arhitektura? Pa glazba je i arhitektura, i obrnuto, dakako.”
Najnagrađivaniji u svijetu
I doista, možda to i jest najtočnija karakteristika ovog svestranog glazbenika koji je po broju inozemnih priznanja u zabavnoj glazbi naš najnagrađivaniji skladatelj, koji je i autor filmske glazbe za 40-ak filmova, među kojima su i “Scissors” (sa Sharon Stone), “Fear” i “Sky Bandits” (snimljen s National Philharmonic Orchestra u Londonu), ali i autor tzv. ozbiljne glazbe koju među ostalim krasi balet “Kentaur XII”, komična opera “Casanova u Istri”, brojne sklade komorne glazbe kao i djelo “Voda i vatra za G. F. Händela”. Danas je možda jedini hrvatski skladatelj koji podjednako uspješno sklada i ozbiljnu i “neozbiljnu” glazbu ne praveći među njima vrijednosnu već samo žanrovsku razliku.
Hodočašća na koncerte
Pitam umjetnika kad je sve to zapravo počelo, kako je postao muzikantom?
“Od ranog sam djetinjstva u doticaju s glazbom. U obitelji je bila bogata glazbena biblioteka, društveno se muziciralo, slušale su se ploče do kojih se tada moglo doći, a zatim su se tražile note, partiture, informacije... A sve to uz dragocjen poticaj i poduku legendarnih pedagoga prof. Rudolfa i Margite Matz kojima sam beskrajno zahvalan za sve što su me naučili. Rano sam otkrio partiture Ravela, Stravinskog, Prokofjeva, obožavao sam slušati Stokowskog. Ma zapravo, nikad nisam prestao slušati, i učiti. Jako sam puno putovao i svugdje u svijetu hodočastio na koncerte i u opere. I danas to činim, i u Zagrebu sam među najmarljivijom publikom.”
Od popularnih naslova “Tvoja zemlja” i “Parkovi” do “Jalte” prešao je šest desetljeća dug put, podjednako cijenjen među kolegama i najširom publikom, koja i danas pjevuši njegovu nikad dosanjanu “Zelenu livadu”, koju je za “Jaltu” smislio s Milanom Grgićem. No, Kabiljo ni danas ne posustaje. U kajdanci su već nova djela koja čekaju uprizorenja. Uz mjuzikl “Majka Tereza” napisao je, u suradnji s uglednim književnim prevoditeljem Matom Marasom, i mjuzikl “Madame Hamlet” posvećen božanstvenoj Sarah Bernhardt.
Rođendanska želja
Glumici koja se usudila igrati mušku ulogu Shakespeareova kraljevića, a koja je sa svojim kazalištem 1899. i 1909. posjetila Zagreb, Kabiljev duhoviti libreto posvećuje epizodu o gradnji njena pariškog kazališta, podsjećajući ujedno kako u Zagrebu od HNK do danas nije izgrađeno niti jedno kazalište. A kad ga pitamo tko bi u njegovu djelu bila Sarah, odgovara da je pravo pitanje tko će ga igrati, jer kazalište koje mu je godinama praizvodilo mjuzikle danas za njega, čini se, nema interesa. Mjuzikl je u ladici već kojih sedam godina, a pisan je za svestranu Jasnu Bilušić koja je već izvanredno uspješno utjelovila još jednu slavnu ženu: Édith Piaf!
Što misli, zbog čega je zanimanje za njegove nove muzike splasnulo?
“Teško je autoru na to odgovoriti da ne ispadne neskroman, pa ipak, unatoč riziku spram novih djela, držim da se u njih mora ulagati. Nova glazbeno-scenska djela, i prokušanih autora kao i onih mlađih, morala bi se moći provjeriti na sceni, utoliko više jer ih baš i nema previše, zar ne?”
U svakom slučaju, želeći mu sretan rođendan, poželimo majstoru Kabilju i što skoriji scenski život njegove “Madame Hamlet” i daljnji život danas već pomalo zamrle, a nekad tako uspješne, zagrebačke škole mjuzikla.