Cijenjeni islandski producent i multiinstrumentalist Ólafur Arnalds u četvrtak, 21. studenoga, dolazi u Hrvatsku. Vlasnik nekih od najboljih glazbenih djela atmosferičnog popa i ambijentalne elektronike u zagrebačku Tvornicu kulture stiže s najvećom produkcijom dosad i u pratnji punog benda (gudački kvartet i perkusionist, dok se sam Ólafur poigrava pianom i sintesajzerima), a publici će predstaviti novi album "re:member", koji je objavljen prošle godine. Središnji dio live nastupa bit će i dva samostalna generativna piana koja pokreće posebno razvijeni program Stratus.
Ólafur Arnalds može se pohvaliti izuzetnim stvaralačkim opusom - skladao je, između ostaloga, soundtrack za BBC-jevu seriju “Broadchurch” za koju je dobio i prestižnu nagradu BAFTA, a odradio je i odličan projekt “Island Songs“ zbog kojeg je putovao na sedam lokacija diljem rodnog Islanda kako bi surađivao s brojnim otočkim glazbenicima. Evo što nam je ovaj 33-godišnji glazbeni genij rekao u ekskluzivnom intervjuu uoči koncerta u Zagrebu.
Koji je koncept iza vašeg aktualnog albuma “re: member“, što vas je inspiriralo za njegovo stvaranje?
're: member' je zapravo rođen iz najveće spisateljske blokade koju sam ikad doživio. Sad, kad s određenim vremenskim odmakom razmišljam o tome, očito je da sam bio poprilično kreativno isušen. Moj višestruki način da se nosim s time bio je razvoj Stratusa, koji sam osmislio s prijateljem Halldórom Eldjárnom. U osnovi, to je softver koji kontrolira dva samostalno svirajuća klavira kojima upravljam ja, svirajući treći klavir. U sistem je ugrađeno i ponešto generativne obrade, tako da niste uvijek sigurni što ćete dobiti. Bio je to moj osobni način pomoću kojeg sam nešto poznato, kao što je zvuk klavira, učinio još novijim i uzbudljivijim - i zauzvrat sam pronašao nove načine skladanja glazbe. To mi je pomoglo da se sjetim one prvotne radosti koju osjećam kad stvaram, podsjetilo me na činjenicu da je ponekad potrebno napraviti korak unazad i sagledati stvari iz nove perspektive.
Kakva su vam očekivanja od koncerta u Zagrebu i čemu se najviše radujete?
Uzbuđen sam i jedva čekam vidjeti kako će to izgledati. Publika diljem svijeta toliko je različita - ponekad je tiha i rezervirana, a ponekad (pozitivno) bezobrazna, energična i glasna. Nadam se da ću imati vremena i za istraživanje grada.
Ólafur Arnalds
Kao klasičan glazbenik, imate li posebne pripreme prije izlaska na pozornicu?
Zapravo i ne baš - volim se u miru podružiti s bendom koji me uvijek uveseljava pričajući viceve - sve u svemu, nastojimo se opustiti u dobroj atmosferi, to nam je najbitnije.
Svojedobno ste radili i na baletu “Dyad 1909“. Volite izazove i često izlazite iz svoje zone komfora. Postoje li neki drugi glazbeni oblici koji vas zanimaju i privlače?
Uvijek postoje ti 'leptirići u trbuhu' i uzbuđenje kad prvi put isprobavate nešto novo, ali to je dobro, jer kreativan izlazak iz vlastite zone komfora predstavlja jedan zdrav proces. Imao sam sreće što sam radio unutar zaista puno glazbenih žanrova, uključujući i hip hop te pop. Zaista uživam u tome.
Kad i kako ste napisali svoje prve klasične komade?
Pjesme s mog prvog albuma 'Eulogy for Evolution' zapravo su i prve koje sam ikad napisao. Iskreno, nisam imao pojma što radim! Sve su to bili moji pokušaji i pogreške. S obzirom na činjenicu da sam došao s hardcore/punk scene, oduvijek sam imao taj snažan 'uradi sam' stav, jednostavno sam bio spreman prepustiti se bez straha i vidjeti kamo će me to odvesti.
Bili ste i bubnjar u metal bendovima. Biste li se danas vratili u te žešće glazbene vode?
Mislim da su moji dani takvog sviranja definitivno ostali u prošlosti, ali beskrajno sam zahvalan što sam uopće imao priliku iskusiti i proživjeti taj dio glazbenog obrazovanja, odrastanja i sazrijevanja. Ljudi često misle da je prijeći s punka i metala u klasičnu glazbu veliki skok, ali to je zapravo bio vrlo logičan korak i potpuno očekivan napredak, barem za mene.
Aktivni ste i u eksperimentalnom techno projektu Kiasmos...
Da, taj projekt i dalje živi... Nadam se da ćemo sljedeće godine u sklopu Kiasmosa (čini ga i Janus Rasmussen iz islandskog benda Bloodgroup) snimiti novi glazbeni materijal.
Priča iza "Chopinova projekta" na kojem ste svojedobno radili s njemačko-japanskom pijanisticom Alice Sarom Ott duboko je osobna, snažna i inspirativna - zapravo je i posveta vašoj baki. Na koji vas je način ona inspirirala?
Moja cijela obitelj vrlo je muzikalna. Upravo sam se uz njihovu potporu i uvukao u svijet glazbe. A Chopinova glazba ima posebno mjesto u mom srcu - glazbeno i osobno. Kad sam bio tinejdžer, baka me na silu 'hranila' njegovim skladbama, ama baš svaki put kad bih je išao posjetiti. U to vrijeme puno sam se više bavio punkom i sviranjem bubnjeva, ali dio te klasike očito je ostao zaglavljen negdje duboko u meni. Danas mi je drago zbog toga.
Kako je bilo odrastati na Islandu? Kako funkcionira glazbena scena na otoku?
Glazbena zajednica na Islandu je super tijesna i iznimno povezana. Ako svirate bilo koju vrstu glazbe, postoji velika šansa da poznajete većinu ostalih izvođača. Onaj pravi osjećaj druženja je neporeciv, svi su spremni pomoći jedni drugima, posuditi opremu ili dati savjet. Reykjavík, gdje trenutačno živim, je grad čiji te ljudi uvijek i iznova nadahnjuju i daju ti vjetar u leđa, osobito kad je kreativnost u pitanju.
Ólafur Arnalds