EKSKLUZIVNI INTERVJU

VIDEO: KAZAN JE PREDVODNIK NOVE HRVATSKE ETNO SCENE U tradicijskim pjesmama se osjećaji izraze na jezgrovit i dirljiv način

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 15.11.2019. u 15:17

Promo

 

Hrvatska etno scena je u punom zamahu. Nakon jednog zatišja, kada se prije 5-6 godina činilo kako se etnom, odnosno tradicijskom glazbom ili world musicom, u Hrvatskoj malo tko bavi, uslijedila je prava eksplozija novih izvođača, a i oni stari(ji) su objavili zanimljiva izdanja i koncertno se aktivirali. Doduše, u cijeloj priči nedostaje institucionalne podrške, jačih izdavača i otvaranja vrata nekih novih koncertnih prostora za ovakvu vrstu glazbe, ali stvari se ipak pokreću.

 

Među novijim izvođačima svakako se izdvaja grupa Kazan koja je prošle godine objavila svoj prvi album „Ružo” za Geenger Records, a koja je nakon njega imala dosta zanimljivih nastupa u Hrvatsku i okolnim zemljama, uključujući i koncerte na nekim prestižnim festivalima. Kazan će svoje umijeće zagrebačkoj publici pokazati u srijedu, 20. studenog u Vintage Industrial Baru, a uoči tog koncerta porazgovarali smo s pjevačicom grupe Dunjom Bahtijarević.

 

Osim što pjeva u Kazanu, Dunja je članica i sve popularnijeg Mimika Orchestra, a često sudjeluje na različitim radionicama tradicijske glazbe u Hrvatskoj i svijetu pa je definitivno pozvana da nam kaže nešto više i o takvoj vrsti glazbe, ne samo u matičnom bendu.

 

 

Ljudi često na tradiciji gledaju kao na nešto zastarjelo. Kako si se ti ipak odlučila na interpretaciju tradicijskih pjesama? Što te je u njima privuklo?

 

Tradicijska glazba privukla me nekako intuitivno početkom studija. Prije toga baš i nisam imala doticaja s njom, niti je za nju bilo interesa u mojoj obitelji i neposrednoj okolini. Privukle su me melankolične melodije, a posebno tekstovi. U tradicijskim pjesmama često se neki univerzalan osjećaj izrazi na jezgrovit i dirljiv način. Zanima me kako ti tekstovi rezoniraju u današnje doba, kako ih razumijemo, kakva im se nova značenja mogu pridati. Katkad su nedokučivi i to me intrigira.”

 

Taj spoj tradicijskog i modernog je nešto što u svijetu nosi naziv world music. Doduše, postoji cijela struja glazbenih teoretičara koja smatra da je taj naziv neprikladan, ali kako nije izmišljen bolji, a jedan od neuspjelih pokušaja je bio i tradi-modern, onda je sve ipak ostalo na world musicu. Iako taj izraz obuhvaća dosta različite melodije i ritmove, od afrobeata i highlife glazbe, preko južnoafričke cumbije ili sambe, odnosno talijanske tarante ili pustinjskog bluesa, pa sve do skandinavskog yoika, tuvanskog throat singinga ili fada, odnosno sevdaha; world music ipak donosi dobru definiciju cijele priče – riječ je ipak o modernijem pristupu tradicijskim melodijama i napjevima, a sve te različitosti ipak imaju jednu zajedničku stvar koja ih stavlja u žanr – naslanjanje na tradiciju.

 

Tako se i Kazan naslanja na glazbenu tradiciju Balkana. U njihovom repertoaru se čuju neke poznate, ali i dosta manje poznatih pjesama s ovog prostora, a Dunja Bahtijarević, Lucija Stanojević, Tatjana Bijelić, Danijel Maoduš, Zvonimir Mikulandra, Sebastian Jurić i Marko Šturman svemu su dali jedan novi, moderni štih. Njihov album „Ružo” jako je zanimljiv i uzbudljiv, a zahvaljujući njemu su ove godine dosta svirali po Hrvatskoj, ali i drugim zemljama. Vrhunac je bio nastup na prestižnom festivalu Budapest Ritmo početkom listopada.

 

Konačno smo prešli hrvatske granice i nadam se da će se taj trend i nastaviti. Stranci reagiraju odlično. Tradicijska muzika često sama po sebi nosi neku svježinu i novost koje je u drugim žanrovima teže postići. A što se planova za budućnost tiče, nadam se novim pjesmama, novim koncertima, novom albumu.”

 

Dok čekamo na novi diskografski materijal, Kazan će nas i dalje zabavljati svojim koncertima. Prvi od njih je u srijedu, 20. listopada u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, a zajedno s njima će nastupiti mladi etno bend Balkalar. Zajedničkim nastupima dvaju sličnih izvođača pokušava se dodatno razviti scena koja u Hrvatskoj itekako postoji, ali sa svojim problemima.

 

 

 

Scena je još nerazvijena, ali zanimljiva. Puno se ljudi bavi tradicijskom muzikom, ali pristupaju joj različito, neki su konzervativniji, a neki u kreativnom smislu slobodniji. Nema jedinstvenog smjera. Osim bendova i zborova, u Zagrebu postoje i radionice te tečajevi (najčešće pjevanja i udaraljki), što također čini scenu. Nastupa se uglavnom po klubovima, i to je super, ali je šteta što nema više svirki u drukčijim prostorima: kulturnim centrima, kazalištima, knjižnicama i slično. Tradicijska glazba se lako prilagođava takvim prostorima, a obogatilo bi život grada. Izvan Zagreba je puno teže svirati. Dijelom zato što su drugi gradovi uspavaniji, novca je još manje, a troškovi su veći (treba i doputovati, nešto pojesti i negdje prespavati). A možda i jer publika često ima predrasude, ili je odbijaju nove interpretacije.”

 

No, stvari se ipak mijenjaju. Spomenuli smo da se posljednjih godina scena budi, moglo bi se pobrojati 20-ak dobrih izvođača (Kries, Cinkuši, Dunja Knebl, Veja, Lidija Bajuk, Afion, Čipkice, Balkalar...), a budi se i pristup ovakvoj glazbi kroz radionice i kampove kojih u Hrvatskoj ipak ima.

 

Hrvatska je jedna od 30-ak zemalja na svijetu u kojima se održava međunarodni kamp Ethno. Riječ je o programu Jeunesses Musicales International, odnosno, u našem slučaju, Hrvatske glazbene mladeži. Održava se svakog srpnja u Grožnjanu, a okuplja 20-30 glazbenika koji jedni druge uče tradicijske pjesme iz svojih zemalja. Na sličnom principu funkcioniraju i radionice koje u Pazinu tijekom cijele godine organizira udruga TradInEtno. Polaznici su većim dijelom stranci, ali nekoliko kolega i ja neumorno se trudimo proširiti glas i među domaćim mladim glazbenicima te ih potaknuti na sudjelovanje bilo u Hrvatskoj, bilo u drugim zemljama. Radionice su sjajne i korisne svima, bez obzira na žanr iz kojeg dolaze.”

 

Radionice ostavimo po strani, čeka nas koncert u Vintageu s kojim će Kazan na neki način zaokružiti godinu dana od izlaska albuma. Za srijedu pripremaju i neke posebne stvari.

 

Gostovat će nam Marko First iz Cinkuša i Lada. Naše prijateljstvo počelo je tako što smo Marka zvali da na koncertu u Budimpešti zamijeni našu violinisticu Lucu koja nije mogla ići. Ispalo je super pa smo odlučili ponoviti druženje. Marko će u Vintageu svirati više instrumenata, još ne znamo koje sve, a planiramo i vioinistički dvoboj!”

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo