Pat Metheny stari je znanac hrvatske publike. Nevjerojatno, ali prvi je puta nastupio u Zagrebu još krajem sedamdesetih, na Muzičkom salonu SC-a, u vrijeme kad je praktički tek postao jedna od perjanica tek stasale njemačke diskografske kuće ECM. Iako još vrlo mlad, on je već tada bio svjetska zvijezda, i ne samo to, već su ga tada smatrali vizionarom koji je svojim instrumentom, gitarom, krenuo u neke sasvim nove vode. Nema puno glazbenika u povijesti jazza koje ćete nakon nekoliko taktova odmah prepoznati, bez obzira sviraju li ono što znate otprije, ili nešto sasvim novo. Metheny je takav glazbenik. U njegovu čudesnom umijeću isprepliću se i virtuozna tehnika i širok dijapazon smjerova koje istražuje svojim skladbama, ali i erudicija i dosjetljivost koji su toliko važni u jazzu.
Metheny u svojoj karijeri kontinuirano niže Grammyje i sada je već došao do brojke od dvadeset. (zadnji puta kad je nastupio u Zagrebu, u Studentskom centru 2011. s trijom, imao ih je tek 18). No, on je glazbenik koji je s devetnaest godina već predavao na Berkleeju i svirao s Gary Burton kvartetom! Nakon toga je oformio grupu s kojom je izvanredno uspješno gostovao posvuda, a ono što je svirao rado se slušalo i među jazzistima i među rockerima, od klubova do stadiona.
Nikad se nije smirio u nekom od stilova u kojima se okušavao, nizao je sasvim raznorodne projekte i svirao u kojekakvim sastavima, duetima, trijima, kvartetima i kvintetima, ali uvijek s vrhunskim glazbenicima. Od Jaca Pastoriusa i Ornettea Colemana, preko Chicka Coreae, Davea Hollanda, Roya Haynesa, Keitha Jarretta, Eberharda Webera, Brada Mehldaua i nebrojeno drugih svjetskih jazz zvijezda, kao i mlađih glazbenika koji bi pronašao dok su još bili u usponu.
Koncert kvarteta Pata Methenyja koji se najavljuje u velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu 2. lipnja ponudit će presjek Methenyjeve karijere. “Godinama već proces ide ovako: napišem neku glazbu, to snimim i onda krenem na turneju”, govori Metheny. “Ovaj puta ćemo drugačije. Naime, postao sam svjestan da sam napisao jako puno glazbe koju godinama gotovo uopće nisam izvodio. Sada sam složio, mislim zanimljivu grupu koja sve te stare materijale može ne samo svirat, nego i s vremenom sigurno pretvoriti u nešto novo.”
A s Methenyjem dolazi zanimljivo društvance. Najjači i najpoznatiji od njih svakako je Antonio Sanchez, danas jedan od najboljih bubnjara svijeta kojega smo imali prilike čuti u Rovinju 2011, s Novim kvartetom Garya Burtona (u kojem sada umjesto Methenyja svira Julian Lage). Godinu dana kasnije došao je i u Zagreb, s All Star Quintetom američkog pijanista Kennyja Wernera. Sanchez je prije dvije godine u oskarom nagrađenom filmu Birdman osmislio i izveo sasvim veličanstveni solo na bubnjevima kao jednu od najzanimljivijih kompozicija na bubnjevima uopće. A dodajmo još i to, da je on zagrebački zet, suprug Tihane Pavelić, već dugo njujorčanke koja tamo živi i pjeva kao Thana Alexa. Nju, pak, na proljeće, 18. svibnja u sklopu ciklusa Jazz.hr dovodi Davor Hrvoj.
Na klaviru je mladi Welšanin, Gwilym Simcock, danas već etabliran, koji je još kao zvijezda u usponu 2009. nastupio u zagrebačkom malom Lisinskom otvorivši 19. Proljetnu reviju jazza Antuna Tomislava Šabana. Metheny je Simcocka zapazio u Londonu, nakon nekoliko godina konačno uspio pronaći vremena da zasviraju zajedno i od onda ga ne pušta.
Metheny je jedan od onih glazbenika koji vole osluškivati što se novo događa, koji se novi glazbenici pojavljuju i rado s njima surađuje. Možda najzanimljiviji Methenyjev odabir u ovom sastavu je malezijska kontrabasistica Linda Oh, koja posljednjih desetak godina svira po njujorškim klubovima, s Joeom Lovanom, Daveom Douglasom i sličnima. No, čak i nju znamo. Sjetit će se oni koji su bili na zadnjem koncertu Anat Cohen u Zagrebu, 2014., u ZeKaeM-u, u posljednjoj sezoni VIP Zagreb Jazz Festivala. Naime, upravo je ona svojim izvrsnim i to ne baš kratkim solom na kontrabasu otvorila taj koncert, kao jedan od najboljih u toj uistinu legendarnoj sezoni.
“Svi oni”, kaže Metheny, “sjajno slušaju i komuniciraju.” Dakle, blizu smo nečega što bismo mogli nazvati jazz dream teamom: Jedan stari, neumorni lisac, s monumentalnom diskografijom i oko 20 milijuna prodanih albuma, kojemu će ritam držati danas najtraženiji bubnjar na svijetu, s mladim pijanistom koji grize i ne preže ni od čega, pa ni doticaja s klasikom i s egzotičnom basisticom koja je na putu da dokaže kako Esperanza Spalding nije jedina ženska bas zvijezda na svjetskom jazz nebu.
Pat Metheny i dalje je i u formi i u punom naponu stvaralaštva. Njegov Unity Band posljednjih godina nanizao je fantastične koncerte koji se mogu pogledati i na DVD-u Unity Sessions. A u svojoj šezdeset i trećoj on, evo, još jednim novim sastavom samo potvrđuje da ni ne pomišlja na status veterana.
Za slušanje prije koncerta
1978. Pat Metheny Group, ECM (Lyle Mays-piano, Mark Egan-bas, Dan Gottlieb- bubnjeve)
Startni album s kvartetom koji je odredio Methenyjev prepoznatljiv sound (American Garage), iako je već njegov Bright Size Life (1975), pokazao gitarista s vizijom. Za presjek njegova ECM stvaralaštva vidi Selected recordings.
1986. Song X, Nonesuch (Ornette Coleman-sax, Charlie Haden-bas, Jack deJohnette, Denardo Coleman-bubnjevi)
Kremasta, easy listening gitara pozvala je u goste free jazz saksofon, uz dva bubnjara! Od cvileža violine i saksa, do nježnih balada, veličanstveni Methenyjev iskorak u nepoznato!
1997. Missoury Sky, Verve (Charlie Haden- bas)
Metheny je puno radio s basistom Hadenom, sjajne albume (80/81, Rejoicing, itd) ali ovaj duet apoteoza je njihovu zavičaju, u nizu nenadmašnih, eteričnih balada bajkovitog ugođaja. Methenyjev solo album Quiet night (2003.) još je intimniji.
2013. The Orchestration Project, Nonesuch (Pat Metheny i strojevi)
Računalno generirani mini orkestar koji svira kako Metheny kaže, a onda i s njime. Dvostruki album snimki sa svjetske “solo” turneje 2010. na kojoj je odsvirao preko sto koncerata, a postoji i DVD.