Kad je Kim Deal, basistica Pixiesa, zajedno s Tanyom Donelly, gitaristicom Throwing Musesa, 1990. godine pokrenula The Breederse - kako bi se promovirala i kao autorica pjesama jer joj to nije uspijevalo uz Franka Blacka - došlo je do napukline koja će dovesti i do dugotrajne stanke u radu njezinog matičnog benda. Pixies se s Kim Deal okupljaju 2004. godine, no tek su po njenom ponovnom odlasku iz tog benda objavili dva albuma s novim pjesmama. U međuvremenu The Breeders su također imali dvije pauze u radu pa ništa nisu objavili od 1993. do 2008. godine, a potom ni između 2008. i 2018.
Tako je opus The Breedersa ostao na albumima “Pod” (1990) i “Last Splash” (1993) te “Mountain Battles” (2008) i nedavno objavljenom “All Nerve” (2018). Tanya Donelly otišla je već nakon prvog albuma, na njezino mjesto došla je Kimina mlađa sestra Kelley Deal, a novi album The Breeders objavljuju u postavi u kojoj su se posljednji put zatekli na “The Last Splash”. Naravno, opet sa Steveom Albinijem kao neizostavnim snimateljem svih albuma The Breedersa. No dok se “Mountain Battles” doimao poput ne pretjeranog pronalaženja novih puteva, “All Nerve” donosi oštrinu, tenziju i dinamiku kakvu smo zapamtili na “Pod” i “The Last Splash”.
Neki će reći da im “All Nerve” čak previše sliči, ali neke recepture, pitate li mene, ne valja mijenjati pa tako ni onu izvornu The Breedersa jer malo je bendova koji se, uz Pixiese čije povratničke albume “All Nerve” nadmašuje, tako efektno znaju poigravati s prekidima unutar pjesama, odnosno iz fragmenata uvjetovanih “kreni-stani-kreni” dramatike sagraditi tako neobičnu strukturu pjesama. Ponovo je ovdje i onaj neodoljivi sraz slatkoće glasa Kim Deal i abrazivnosti instrumenata zbog kojih “Metagoth” zvuči poput snimaka Joy Divisiona ili Siouxsie And The Banshees umočenih u nježnu kalifornijsku psihodeliju s daškom surf-rocka, dočim se “Spacewoman” doima kao da je netko od (post) punk djevojaka iz The Slitsa uspio napraviti 60’s (girl) pop hitmejkerice.
“Walking With A Killer” prvi se put pojavila na solo singlu koji je Kim objavila nakon drugog odlaska iz Pixiesa, no to je, izgleda, više bila priprema za povratak The Breedersa u punom svjetlu nego najava njezine solo karijere. Moglo bi se razmišljati i o tome koliko su The Breeders bend “nastao križanjem” The Raincoatsa i The Shangri - Las ili Cheap Tricka i Wire, odnosno o tome koliko su naizgled oprečne glazbene estetike u rukama sestara Kim i Kelley, premda su se obje dugo mučile i s ovisničkim problemima, zapravo bliske i genijalno stopljene u jedno. No ono što me “puklo” kad sam prvi put čuo “All Nerve” je osjećaj koji sam imao i kad sam 2015. godine prvi put čuo povratnički, također nakon desetogodišnje pauze tada objavljen “No Cities To Love” alter-rock trija Sleater-Kinney. Taj se osjećaj svodi na dojam da su “veteranke” alter-rocka danas kapacitiranije iznjedriti klasik nego njihovi “potomci”. Eksplozija ekstaze, nervozna i našpanana za izludjeti, slatka i zavodljiva do bola. Još da se vrate Fugazi...