lorgennale je zamišljeno kao putujući umjetnički festival koji se zbiva u privatnim stanovima u gradovima širom Europe. Dok se gradske vlasti brinu o izgledu fasada, lorgennale predlaže unutarnju revitalizaciju kroz umjetnička događanja. lorgennale dovodi umjetničke eksperimente u domove, pretvarajući dnevne i spavaće sobe u pozornice, nudeći ljudima dobru priliku za susrete u prijateljskoj atmosferi. lorgennale je projekt koji je pokrenuo Jean-Lorin Sterian, umjetnik koji trenutno boravi u Zagrebu u sklopu Pogonovog programa razmjene umjetnika s Akademie Schloss Solitude.
Između 8. i 18. prosinca stanovnici Zagreba moći će uživati u pet događanja u različitim stanovima širom grada. Gledatelji će imati priliku doživjeti jedinstveno kulturno iskustvo svojim zgradama ili u neposrednom susjedstvu. Umjesto kupovine ulaznica, od publike se traži da donese predmet koji povezuju s temom doma. Predmeti će postati dio izložbe koja će se organizirati nakon što se lorgenalle održi u nekoliko gradova. Pilot izdanje lorgennalea održava se Zagrebu, a sljedeće je planirano za svibanj 2017. u Stuttgartu.
Na svakom događanju može sudjelovati najviše 15 osoba. Ukoliko želite biti jedan od njih, molimo vas da se prijavite na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.. Točnu informaciju o lokaciji izvedbe koju odaberete dobit ćete putem emaila nakon prijave.
Partneri: Muzej prekinutih veza, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, Austrijski kulturni forum Zagreb, Akademie Schloss Solitude
Program razmjene umjetnika na rezidencijalnim boravcima s Akademie Schloss Solitude podržavaju Ministarstvo kulture RH i Grad Zagreb, u suradnji s MSU-om.
Program
Behind the Wall / Iza zida
ČETVRTAK, 8. prosinca, 19 sati - Projekcija dokumentarnog filma ”Common Ground” nakon čega slijedi rasprava o iskustvu življenja u stambenim blokovima iz razdoblja socijalizma/komunizma.
”Common Ground”
Anne Schiltz, Charlotte Grégoire, Belgija, 2012, 82'
Film prati život stambene zgrade u Bukureštu, koja je autentičan svjedok društvenih i ekonomskih posljedica rumunjskog društva u potpunoj tranziciji. Film se prisjeća priča koje su animirale živote svojih stanovnika. U ovoj pozivnici da uđu u zgradu, publika će otkriti stanovnike s njihovim pričama, njihovim životnim stilovima, o njihovom okruženju i njihovom svakodnevnim životima: računima koji čekaju na naplatu, cijevima koje treba popraviti, upravitelju mafiozu, bučnom susjedstvu, mreži solidarnosti koja se polako gradi. Flm opisuje živote vrlo realistično, onako kako se danas živi u Bukureštu.
Anne Schiltz rođena je u Luksemburgu 1975. godine. Studirala je antropologiju i kognitivne znanosti. Od 2005. do 2008. radila je kao koordinatorica kulturnih projekata (Luxembourg-Sibiu, Europska prijestolnica kulture 2007. godine); 2010. godine kurirala je međunarodnu izložbu u Casino-Forum d'Art contemporain u Luksemburgu. Nakon doktorskog stidija antropologije i višegodišnjeg rada u Rumunjskoj, počela se baviti filmskom režijom.
Charlotte Grégoire je rođena Belgiji 1975. te živi i radi u Bruxellesu. Studirala je antropologiju (BEL), vizualne antropologije (UK) i ples. Radila je za Odyssée Productions kao pomoćnica produkcije i kao administratorica u Atelier Jeunes Cinéastes (AJC!). Danas je njezin rad je uglavnom fokusiran na dokumentarni film
Mila Pavićević : Family album / Obiteljski album
PETAK, 9. prosinca, 19 sati
Ovo je priča o odrastanju u periodu između 1988. i 1998. godine koje se odvijala u nekoliko država, u nekoliko etapa. Svi događaji, ljudi i predmeti u albumu vrlo vjerojatno nisu onakvi kakvima ih zamišljamo.
Mila Pavićević magistrirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kao dramaturginja radila je u mnogim institucionalnim kazalištima u Zagrebu, ali i na nezavisnoj sceni. Članica je Centra za dramsku umjetnost i uredništva za časopisa za izvedbene umjetnosti Frakcija. Njezino primarno područje interesa je plesna dramaturgija i materijalistička filozofija. Surađuje s mnogim koreografima u Hrvatskoj i Berlinu, kao što su Irma Omerzo (HR), Zrinka Užbinec (HR), Bruno Isaković (HR), Sergiu Matiša (RO/DE), Helenu botto (DE), Selma Banich (HR), Iva Nerina Sibila (HR).
Anthoni Rayzhekov i Katharina Köller: Somaphony
NEDJELJA, 11. prosinca, 19 sati
Somaphony je audiovizualna kompozicija ugrađena u osjetljivi ručno izrađeni elektronički objekt i biofeedback nosivi kontroler - somaphone. On je povezan s otkucajima srca, napetosti mišića i pokreta izvođača, omogućujući tako artikulaciju i intonaciju audiovizualne kompozicije u realnom vremenu kao živi performativni digitalni medij. Projekt je usmjeren na međuovisnosti i suradnju između digitalnog instrumenta i izvođača, koji može utjecati na ponašanje instrumenta s njenim/njegovim biofeedback signalima, pokretima i gestikulacijom. Projekt se reklamira Somaphonics, fikcionalni umjetnički startup, predstavljajući inovativni audiovizualni instrument Somaphone.
Antoni Rayzhekov je multimedijalni umjetnik rođen u Bugarskoj, koji trenutno živi u Beču. Studirao je kazališnu režiju na Nacionalnoj akademiji za kazalište i film u Sofiji, jazz glazbene improvizacije na Vienna Konservatorium i informacijske tehnologije na LearningTree, u Londonu. Jedan je od pokretača bečkog multimedijalnog projekta THIS.PLAY (2008.). Gostujući je profesor na Interactive Media / Experimental Media na Sveučilištu za primijenjene umjetnosti u St.Pölten (AT) i na Nacionalnoj akademiji likovnih umjetnosti u Sofiji. Trenutno je stipendist na Akademie Schloss Solitude u Stuttgartu, Njemačka.
Katharina Koller je austrijska kazališna glumica, izvođačica i dramaturginja. Studirala je filozofiju (MA) na Sveučilištu u Beču i djeluje na Schauspielschule Krauss, a kao slobodna umjetnica radi od 2011. Surađuje s raznim skupinama i kazalištima u Austriji i inozemstvu. Za svoje kazališne predstave osvojila je nagrade u Austriji i Njemačkoj. Debitirala je kao kazališna redateljica u travnju ove godine u Beču.
Sonja Pregrad i Silvia Marchig: It could be a community
PONEDJELJAK, 12. prosinca, 19 sati
Dok su se upoznavali i provodili vrijeme skupa na rezidencijama u okviru projekta InterCity / Switchcity u Zagrebu i Leipzigu, šestoro umjetnika uživali su i konfrontaciji s različitošću umjetničke prakse i razumijevanja zajedništva drugog kolektiva. To iskustvo bilo je zajedničko polazište iz kojeg je nastala igra. Umjetnici su odlučili nastaviti ovu igru kroz razdoblje od godinu dana, igrajući je u različitim konfiguracijama prostora i sudionika. Svi gosti igraju igru. Igra nema pravila, osim ova tri: svatko je stručnjak, svi čine najbolje što mogu svo vrijeme i sve je u redu sa svakim od nas. Ovo je igra o zajedništvu i služi se alatom koji je napravljen kolektivno da bi se razumio kolektiv. Tu su slike, priče, pokreti, razgovori... i oni ponovno ispisuju postojeće znanje, jer, da, svatko od nas je stručnjak za zajedništvo iz svoje prilično specijalističke pozicije. Grupa sjedi za stolom, ili možda na hrpi jastuka na podu. Radio možda svira u pozadini. Možda se može osjetiti duh starog vlasnika kuće... Netko počne pričati...
Silvia Marchig je plesačica, izvođačica i plesna pedagoginja iz Rijeke. Studirala je na baletnoj školi Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci, na Palucca Shule u Dresdenu i na Akademie des Tanzes u Mannheimu. Živi i radi u Zagrebu, kreira i producira plesne i kazališne komade, uglavnom kroz kompaniju Kik Melone, kao i u suradnji s drugim umjetnicima i umjetničkim organizacijama, plesačima, glumcima, dramskim umjetnicima, glazbenicima i vizualnim umjetnicima. Njen specifični umjetnički interes trenutačno kruži oko međuljudskih odnosa i načina kako se prenose u performativne situacije, kao i upoznavanja prirode performativnosti, kroz tijelo, pokret i jezik.
Sonja Pregrad je plesna umjetnica zainteresirana za (ne)materijalnost plesa i koreografiju odnosa. Završila je magisterij iz sola/plesa/autorstva na UDK u Berlinu. Njezin rad je predstavljen na raznim festivalima u Europi. Organizira Improspekcije festival i interdisciplinarni časopis TASK. Redovno nastupa sa Sanjom Iveković, Isabelle Schad i mnogim drugima.
Alice Pons i Jean-Lorin Sterian: Striptease
NEDJELJA, 18. prosinca, 19 sati
Strip-tease je niz kratkih solo točki koje istražuju poznati koncept striptiza. Više od izvedbe, ovaj komad postaje intimni trenutak koji se dijeli s publikom, druženje, i ogoljavanje samog koncepta striptiza. Kroz različite pristupe, predstava će ogoliti i zafrkavati izvođača, kao i publiku, tijelo, emocija i misli. Istraživat će i ispitivati granicu između izvođača i publike, između intimnosti i izvedbenosti, poticati različite prikaze zavodljivosti.
Alice Pons je francuska izvedbena umjetnica i koreografkinja. Diplomirao je suvremeni ples na Konzervatoriju u Parizu 2007. godine, radila tijekom jedne godine u Francuskoj kao izvođač prije dolaska u Amsterdam gdje je studirala koreografiju na SNDO (School u New Dance Development), gdje je stvorila neke od njezinih najvažnijih nastupa poput kao što su ”Meat”, ”The Invisible Dance” i ”Trudge” u suradnji s Quimom Bigasom. Nedavno je osvojila danceWEB sholarship 2012, dio međunarodnog festivala ImpulsTanz kao i The fond podiumkunsten Ontwikkelingsbeurs iz Nizozemske i la Bourse Jeune Talent iz Noisiela, njenog rodnog grada u Francuskoj kao priznanje njenog rada. Nastupala u Meksiku, Brazilu, Nizozemskoj, Francuskoj, Austriji, Njemačkoj. Vrlo je aktivna u Nizozemskoj, gdje je sudjelovala u različitim festivalima poput Springdance, s radom ” Deborah Hay or Something Raw” s Ann Liv Young i Benoit Lachambre. U srpnju 2012. godine diplomirala je SNDO.
Jean-Lorin Sterian je rumunjski umjetnik koji je trenutno na studijskom boravku u Zagrebu sklopu Pogonovog programa razmjene umjetnika s Akademie Schloss Solitude. On je istraživač, pisac, umjetnik i performer iz Bukurešta, u Rumunjskoj, gdje je 1998. diplomirao novinarstvo. Magistrirao je antropologiju na Școala Naţională de Studii Politice și Administrative (SNSPA) 2009. godine i “Society, Multimedia, Spectacle“. 2016. je započeo doktorski studij na SNSPA i istraživanje “homemade“ kulture. 2008. otvorio je ”lorgean kazalište“, prvo kazalište u dnevnom boravku u Rumunjskoj, a od 2014. godine vodi HomeFest, umjetnički festival koji se održava isključivo u kućama i stanovima. Objavio je nekoliko romana i jednu knjigu vezanu uz antropološko iskustvo pretvaranja vlastite kuće u javni prostor za nastupe. Od 2009. zainteresiran je za umjetnost performansa i suvremenog plesa. Inicijator je projekta lorgennale, a intervju s njim možete pročitati ovdje.