Ležim u krevetu na kraju dugog radnog dana, a mozak mi još uvijek vrti, rotira i prevrće o svemu u vezi s INmusicom. Festival je iza ugla (OK, tamo je na otoku na Jarunu :) ) i kod mene je, kao i kod kolega, 0-24 sve povezano s tim. Ležim i pokušavam zaspati; znam da je san u narednim danima pravi luksuz za um i tijelo, ali misli mi odlutaju temi za blog, malo tonem u san, malo u jarunsko jezero i... složim si u mislima super sažetak o čemu bih mogla pisati. Sjetim se raznih angdota, ali ne zapišem ih....
Dan ima samo 24 sata. Zašto? :)
Spavam i u snu trebam nazvati nekog gospodina, važnog festivalskog partnera, ali jutro prebrzo dođe i on odlebdi iz sna s prvim zvukom budilice. Provjeravam mailove no ne znam tko je on, zašto je važan niti što točno mu trebam javiti ili poslati...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....