Goli glumci se polijevaju bojama i šljokicama, mažu uljem, twerkaju, hrvaju se, plešu uz hipnotičku glazbu i valjaju po zemlji. Eksplicitne scene. Golotinja, seks i nasilje. Glumci vode ljubav s biljkama i nevidljivim vizijama. U jednom trenutku osam glumaca skače mašući svojim penisima, a već u drugom trenutku jedni drugima ljube stražnjice. Zatim su okovani lancima, bacaju sirovo meso u zrak, valjaju se u zemlji, kupaju u znoju, spavaju na sceni... I tako 24 sata.
Riječ je o predstavi “Olimp: U slavu kulta tragedije” proslavljenog belgijskog redatelja Jana Fabrea kojom je prije tjedan dana u Beogradu otvoren 51. kazališni festival Bitef. Kulturni spektakl traje puna 24 sata, a cijelu je predstavu izravno prenosila i Radiotelevizija Srbije. Među 27 izvođača u dobi od 22 do 70 godina koji glume u “Olimpu” u Fabreovoj internacionalnoj trupi dvoje je izvođača iz Hrvatske - Ivana Jozić i Sven Jakir, koji nam kažu da je ova predstava svojevrsni Fabreov hommage kazalištu.
Suvremeni kazališni komad, opisan kao epsko putovanje kroz grčku mitologiju, duboko je podijelio stavove naših susjeda. Zanimljivo, među oduševljenim dijelom publike bio je i đakon Srpske pravoslavne crkve koji smatra da bi “Olimp” trebalo prikazivati na Bogoslovnom fakultetu.
- Ljepota, čak i kada stvara konfuziju i biva subverzivna, uvijek nosi poruku pomicanja. Tim poklonom otvaram 51. Bitef - čuo se samo glas redatelja predstave Jana Fabrea, jednog od najinovativnijih i najsvestranijih suvremenih umjetnika, a članovi njegove glumačke trupe Troubleyn već su stupili na scenu legendarnog kulturnog centra Srbije - beogradskog Sava Centra.
Kulturna katarza
“Olimp” nije modernizirana verzija grčke tragedije, nego epsko pripovijedanje sastavljeno od 15 tragedija. U predstavi se, bez posebne dramaturške logike i razvoja, nižu scene zasnovane na cjelokupnoj antičkoj mitskoj građi, obrađenoj u Homerovim epovima i djelima trojice velikih grčkih tragičara, Eshila, Sofokla i Euripida. Bez obzira na to o kojoj je tragediji riječ, je li to “Kralj Edip”, “Elektra”, “Antigona”, “Orestija” ili “Okovani Prometej”, predstava prikazuje krug patnje, boli, nepravde i želje za osvetom. Fabre je 2000 ljudi u publici i više od 200.000 televizijskih gledatelja diljem Srbije, kroz 24-satno putovanje u antičku Grčku, doveo do omamljenosti u dionizijskom duhu te do kulturne katarze. No i glumci doživljavaju osjetilno pročišćenje, priznaje nam Ivana Jozić, koja je u Fabreovoj trupi već 15 godina.
- To je predstava koja se ne gleda, nego doživljava svim osjetilima. I mi je na sceni doživljavamo jako poetički. Svi doživimo katarzu, no mi znamo što će se dogoditi, a gledatelji ne pa se točno osjeća gradnja energije kroz predstavu, a na kraju dođe do takve ljudskosti i povezanosti da ljudi plješću u ekstazi zajedničkog doživljaja - objašnjava Jozić, 43-godišnja Zagrepčanka koja za sebe kaže da ima dvostruki identitet jer posljednjih deset godina živi u Antwerpenu, a radi svagdje po svijetu izvodeći predstave s Fabreom, kojeg naziva umjetničkim genijem.
- Iako je strašno jak vođa, rad s njim je istovremeno sloboda izražavanja. Svoje izvođače pažljivo bira jer traži talent, ali i određeni otpor; izvođača koji će zajedno s njim nešto stvoriti. Zato često i govori da je on slijepac, a njegovi izvođači psi vodiči. S njim me veže duboka povezanost koja se odražava na različitim područjima, umjetničkom i privatnom, jer smo u ovih 15 godina doista svašta prošli zajedno - zaključuje Jozić, koja je svoju karijeru započela kao balerina, a od 1992. do 1993. bila je i članica baletnog ansambla HNK u Zagrebu.
“Olimp” se prikazuje od 2015., a ove godine predstavu je imala priliku vidjeti publika u samo tri grada: Amsterdamu, Parizu i Beogradu.
Predstava je počela prošlu subotu u 18 sati, a završila u nedjelju u 18 sati. Počinje ogromnom slikom golog muškarca čiji je penis okićen lovorovim vijencem te četvoricom golih muškaraca od kojih se dvojica spuštaju na koljena i prislanjaju usta na stražnjice druge dvojice.
Golotinja kao kostim
U jednoj od sljedećih scena osam golih umjetnika izlijeće na scenu i pleše ratnički ples, koji prelazi u sirtaki u kojem plešu sa slijepim Edipom, a scena se završava razoružavajućom rečenicom: “Svima nam je potrebno malo ludila. Svako od nas treba da bude pomalo lud”.
Za 34-godišnjeg glumca Svena Jakira “Olimp” nije predstava, već pomicanje granica.
- Format 24-satne predstave potječe iz slobodnog čitanja antičkog kazališta i Aristotelova jedinstva vremena, mjesta i radnje. Od glumaca se traži stalna fizička i psihička spremnost. Svih 27 izvođača nije konstantno na sceni, nego svatko od nas pred publikom provede oko 15 sati. No cijelo si vrijeme involviran. Ne usudiš se ni zaspati malo dalje od pozornice. Iako je nekima šokantna, meni golotinja više ne pada teško. Ne doživljavam je seksualno, nego kao kostim - rekao je Sven koji je u Fabreovoj trupi zadnjih šest godina, a njegova matična kazališna kuća je zagrebački Teatar &TD.
- Cijela maratonska predstava zamišljena je kao svojevrsni povratak kazalištu i kao svijet koji glumci 24 sata drže na sceni, a na gledateljima je da se vraćaju i pridružuju njihovu svijetu - dodaje Ivana Jozić.
- Mi pauze imamo na sceni gdje spavamo. Tijekom predstave u 24 sata na sceni imamo tri pauze. Prvu od 50 minuta, drugu od sat i pol i zadnju pauzu od 40 minuta u nedjelju oko podneva. Tada se dogodi krhkost jer se kao izvođači ogoljujemo. Ljudi nas ostanu gledati kako spavamo umotani u bijele vreće za spavanje ili, pak, i sami spavaju za to vrijeme - objašnjava Ivana, glumica i plesačica, dodajući da iako golo tijelo nažalost još šokira ljude, ni ona ni sam Fabre ne rade da bi provocirali.
- Ljudsko tijelo je u predstavi da govori o temama života i smrti, kao njihova sastavnica, a ne da izaziva reakcije. Pa ljudsko tijelo je predivno. Pogledajte samo koliko golotinje ima u crkvi, sjetite se, primjerice, golih anđela - zaključuje Ivana, dodajući da Fabre nije stao na golotinji, nego se pita što je iza nje.
40-minutne ovacije
Beogradskoj izvedbi prisustvovala je i Katarina Bistrović-Darvaš, glumica u ZKM-u, koja kaže da se isprva bojala 24-satnog boravka na jednome mjestu jer nije znala što je točno očekuje.
- No nije mi bilo naporno jer mi glumci radimo, živimo na sceni, često do krajnjih granica izdržljivosti. Takav pristup je ono što nedostaje u mom kazališnom životu, da dam sve od sebe i sve dobijem natrag. Umorna sam od predstava koje ne otvaraju druge svjetove kao “Olimp”, umorna od dvodimenzionalnih prikazivanja tekstova - rekla nam je Bistrović-Darvaš, koja je s glumcima u Beogradu plakala, smijala se i spavala, a posebno joj se svidjela misao koja se provlači kroz predstavu, da uživamo u svojoj osobnoj tragediji.
Iz scene u scenu gradi se snažan ritam predstave koja opčinjava snagom i izdržljivošću glumaca. Scene su pune naboja, a govor izvođača prožet je oklijevanjem i tišinom, no povremeno se svodi tek na vrisak. Izvođači plešu i kreću se gonjeni nijemom unutarnjom silom. Pred publikom se i bude i spavaju. Zato je belgijski kritičar Freddie De Kreuz izjavio je da će se povijest kazališta odsad dijeliti na razdoblje prije i poslije ove Fabreove predstave.
Među upečatljive dijelove predstave svakako spada 45-minutna scena u kojoj glumica bez prestanka, gotovo hipnotički, vrti kosom, što i nju dovodi do transa. Da bi dočarali prolaznost, patnju, borbu, stradanja i snove izvođači su upotrijebili i 150 kilograma mesa, 14 pluća s grkljanima i specifično isječenim dušnicima jer su s njima plesali po sceni, ali i deset svinjskih jezika i srca te dvije litre krvi.
Predstava je završila rave partyjem s twerkanjem, posipanjem različitim bojama u prahu i šljokicama koje su padale na nauljena tijela izvođača izmorenih trčanjem u mjestu. Malo je reći da je publika bila oduševljena. Glumački ansambl nagrađen je 40-minutnim ovacijama pune dvorane Sava Centra.
Burne reakcije
No nisu svi bili oduševljeni. Uslijedile su brojne reakcije po društvenim mrežama, prije svega zbog činjenice da se predstava puna eksplicitnih scena prikazivala na nacionalnoj televiziji, Radioteleviziji Srbije. Mnogi su bili šokirani i pitali se zar za to plaćaju pretplatu, a novinarka Mirjana Bobić Mojsilović na Twitteru je “Olimp” usporedila s reality showovima RTS-a poput “Parova” i “Farme”.
Struka je, pak, stala u Fabreovu obranu. Jedna od najpoznatijih suvremenih dramskih autorica, Biljana Srbljanović, na svojem Facebook profilu, pod dojmom predstave, kako kaže, umazana od suza, znoja i slina, bez glasa od vrištanja i deranja, napisala je: “Kakvo čarobno iskustvo, kakav osjećaj zadovoljstva, kakvo oduševljenje i kolektivna katarza, ja sam sada stvarno potpuno poludjela. U to ime, kao profesorica teorije antičke drame, ovima što se po internetima sablažnjavaju na golotinju, s obzirom na to da im antički ratovi, ubojstva, silovanja, čedomorstva, da otac zakolje kći i da brat ubije brata, ne pobuđuje tankoćutna osjećanja gađenja i zgražanja, želim im stručno i sveobuhvatno poručiti: aj ne seri”.
Redatelj prijenosa Miško Milojević, zamjenik glavnog urednika kulturnog programa RTS-a Nebojše Bradića, kaže da su znali o kakvoj je predstavi riječ, no da su smatrali da javni servis to treba prikazati.
- Poslije svih reakcija i uzbuđenja i dalje smo mišljenja da je to bila dobra ideja i ponovno bismo učinili isto. Cijela Srbija imala je priliku vidjeti vrh kazališne umjetnosti. Javni servis treba i mora promovirati umjetnički sadržaj, a ovaj prijenos ostat će zabilježen u povijesti RTS-a kao nešto što je označilo fazu rada televizije i komuniciranja s javnosti u Srbiji - rekao je Milojević, dodajući da je, i inače manje popularan, program kulture i umjetnosti RTS 3, program poput našeg HRT-a 3, prema dnevnom mjerenju gledanosti, prošli vikend bilježio znatno bolje rezultate nego inače.
- Spektakularni finale predstave, nedvojbeno najduljeg direktnog prijenosa u povijesti televizije u Srbiji, pratilo je čak više od 220.000 gledatelja, a predstavu su prenosili sa 12 kamera od kojih je dio bio na sceni, a dio u foyeru Sava Centra gdje je bio improvizirani studio, a na prijenosu je bilo angažirano više od 100 ljudi - rekao je Milojević, inače kazališni i televizijski redatelj, koji je upravljao prijenosom.
Pohvale đakona SPC-a
RTS već dugi niz godina prati sve aktivnosti Bitefa, tako da ovo nije prvi put da se otvorenje prenosilo uživo, objašnjava nam Milojević. Posljednji put su otvorenje uživo prenosili 1990., no ovo je prvi put da prenose program koji traje 24 sata.
- Od početka smo bili u dogovoru s umjetničkim direktorom festivala Ivanom Medenicom, no mislili smo da nije moguće da dobijemo dozvolu od Fabrea, a sada je na kraju toliko zadovoljan našim odrađenim poslom da nam je poslao pismo zahvale - rekao je Milojević osvrćući se na Fabreovo pismo u kojem, među ostalim, stoji: “Ovim prijenosom niste dokazali tek razumijevanje i podršku visokoj kazališnoj umjetnosti, nego da stvarate televizijsku umjetnost na zavidnoj međunarodnoj razini. Hvala vam još jednom”.
Predstava ispituje granice izdržljivosti publike, no u Sava Centru je zato sve bilo pripremljeno kako bi jedan dan na Bitefu prošao lagodno: prostor za spavanje, Bitef biblioteka, wi-fi zona, restoran, snack bar, kutak za jogu i veliki ekran na kojem se prikazivao live prijenos kako ni oni koji su izišli iz dvorane protegnuti noge ne bi mnogo propustili.
Među onima koji su pratili prijenos “Olimpa” na RTS-u bio je i đakon Srpske pravoslavne crkve Nenad Ilić. Kazališni redatelj, koji je kasnije završio i Bogosloviju, svoje je dojmove objavio na Facebooku. “Glumci i glumice su mahom goli a da ta golotinja nema veze ni s pornografijom ni s provokacijom malograđanštine, pa čak ni s podvučenom erotikom - ona je samo jedno od sredstava za iskreno ulaženje u probleme ljudskog postojanja. Nema podrazumijevanja. Izvođači su bukvalno ogoljeli sebe”, napisao je đakon Ilić, predlažući: “Snimak ove izuzetne predstave trebalo bi prikazivati ako ne u bogoslovijama a ono sigurno na Bogoslovskim fakultetima. Da bi budući svećenici i teolozi mogli na vrijeme naći pravi odgovor na krik ovog vremena - ‘dajte nam nešto zaista novo!’”
Sljedeća izvedba je tek u siječnju iduće godine u Madridu. Hrvatska nije u planu. Možda i bolje, zaključuju moji sugovornici.
- Kod nas je struja dosta konzervativnija nego u Srbiji. Dok kod njih đakon ušutkava cijelu konzervativnu kritiku, kod nas branitelji žele zabraniti Noć kazališta - zaključuje Jakir.