Paolo Magelli jest čovjek blizu osamdesete, a radi poput mladića. Ova njegova režija Čehovljeva mladenačkog djela, "Drame bez naslova", u klasičnom prijevodu Borislava Mrkšića i Božidara Škriteka, kao da je i sama djelo mladića. Predstava u Zagrebačkom kazalištu mladih traje nešto dulje od dva i po sata, nema stanke te potrebuje iznimnu glumačku energiju, a i režijsku magiju, da se publika privoli predstavljenom. Doživjeli smo je, osjećalo se za izvedbe, radoznalo. Posrijedi je radnja bogata asocijacijama, nastanjena mračnim gegovima, nošena namjerno povišenim govorom, no koji nije neprirodan nego, rekao bih, krajnje neurotičan. Likovi se brzo razaznaju, no potom ne blijede u ponavljanju, ulasci i izlasci su raznovrsni, pa čak i najprije duhoviti. Možda se ponešto gubi ritam n...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....