Opera se bavi politikom, a u središtu je pitanje - što je otpor? Kako se postaviti prema nepravdi, kako izboriti bolje sutra”, sumira redatelj Janusz Kica svijet Verdijeve opere “Sicilijanske večernje” koja će u zagrebačkom HNK premijerno biti izvedena 24. listopada. U intergralnoj verziji i na francuskom jeziku na kojem je napisana nikad nije izvedena u Hrvatskoj. “Neobična je, velika, uzbudljiva, moderna po svojoj strukturi. Premijera te opere bila je 1855., u Parizu, teško je vjerovati da je ona nastala netom nakon “Traviate” - s kojom, tvrdim, nema nikakve veze. To je grand opera koja nema ništa intimno, psihološko, Verdi stvara operu o principima, stavovima, idejama... I ja sam privilegiran što su me direktor Opere maestro Bareza i Dubravka Vrgoč pozvali raditi upravo to Verdijevo djelo”, kaže Janusz Kica koji priprema prvu opernu premijeru u HNK Zagreb ove sezone.
Kozmopolitska obitelj
Pripadam među one koji omiljeni film gledaju dvadeset puta, knjige čitaju deset puta (nema veze što drugo trpi), a prvu predstavu koju je Janusz Kica režirao u Hrvatskoj, “Knjigu o džungli” gledala sam početkom devedesetih desetak puta, gonjena zaljubljenošću mog malog sina u Moglija, Lešinara, (Lešinar je letio!) Kralja džungle, a Ksenija Marinković bila je prekrasan Mogli s kovrčavom perikom na glavi... Bilo je to vrijeme kad je Kica već desetak godina živio izvan Poljske, uglavnom u Njemačkoj, studirao, asistirao, vozio taksi, konobario, ali se u Poljsku nije vraćao nakon dolaska Jaruzelskog na vlast. “Ne, nije me bilo strah tako mladog u stranom svijetu”, kaže. “Moja je obitelj kozmopolitska, uvijek je bilo jasno da će moja domovina biti Europa!” Otada je u Hrvatskoj režirao predstava da im broja ne zna - ali ipak zna da je više predstava nego u Hrvatskoj režirao u Sloveniji... Razgovaramo na pozornici HNK, gdje će Kica imati i večernju probu. “Moram, moram”, kaže, “sve osuvremeniti, ne možemo danas više raditi historijske kostime, sto kila svaki, viteze s ogromnim mačevima... smiješno... a nemamo ni novca. Ali to nam i nije potrebno da govorimo o ljudima koji su se predali ideji slobode, da pokažemo svijet okupiranih, masu koja se nije u stanju pobuniti... ali uvijek ima netko tko je spreman odustati od vlastite sreće i činiti dobro mnogima”, kaže Kica.
Assange i Snowden
Okupatora je bilo i ima dovoljno. Kica Verdijevu operu smješta u kontekst vremena 2. svjetskog rata, ali i u kontekst svih underground pokreta otpora do danas - “uvijek naime postoje pojedinci koji nisu oportunisti u vremenu oportunizma”, kaže. “I kapitalizam je strašno inteligentan, lukav, s toliko lijepih stvari na tržištu, a u prirodi je ljudskoj sklonost prema lijepim stvarima, zato nas ‘imaju’. Uvijek tražim neke paralele s današnjim svjetom. Tu je na primjer i Assange, tu je i Snowden, tu je borba protiv svjetskih banaka, protiv svjetskih velesila - neću ja postaviti Assangea na scenu, bez brige, ali idem za tim principom. U libretu, naravno, postoji i atraktivni dramski zaplet s preokretom, jedan od glavnih boraca dozna da je vođa neprijatelja zapravo njegov otac, i nema ga snage ubiti, pa dobiva stigmu izdajice... “
Snaga glazbe
Je li zagrebačka publika sklona, dorasla operi bez ljubavnih zapleta, vitezova i dama, pitam, a Kica ne želi prognozirati. Uvjeren je da je glazba toliko snažna, a naši pjevači toliko talentirani i marljivi da znaju privući publiku... Zbor je povećan onim HRT-a, u jednom je trenutku više od 90 ljudi na sceni, a k tome, Verdijeva opera, pisana po narudžbi Pariške Opere, sadrži još i balet! To je naime tada bio uvjet za izvedbu, a Kica je odlučio tu konvenciju zadržati i sada na zagrebačkoj sceni. Sam direktor baleta HNK, Leonard Jakovina, koji radi koreografiju, naći će se i na pozornici. “Fenomenalan plesač, sretan sam da je našao vremena i volje sudjelovati u ovom pothvatu...”, zadovoljan je Kica.
Pitanje pripadnosti
Kica ima dugoročne dogovore i za daljnje projekte, “kad ste free lancer morate to imati dvije, tri godine unaprijed... rado radim u Zagrebu, ali opet ne prečesto, što mislim da ne bi bilo ni dobro”, ipak, Kica će ove sezone u ZKM-u raditi Mannov Čarobni brijeg. Lucija Šerbedžija bit će - a što nego Mme Chauchat... “Ne znam bih li to smio govoriti... dobro, mogu otkriti nekoliko stvari”, smije se. “Dramatizaciju je radio najpoznati dramaturg Burgtheatera Hermann Beil. Beil je hrabro i ludo prošao kroz taj veliki roman i napravio sažetu, inteligentnu autorsku dramatizaciju. A uostalom Mann je namjeravao napisati jednu tanku zabavnu knjižicu nakon što je otišao u posjet svojoj ženi u sanatoriju u Davosu. U jednom časopisu za žene, “Die Dame”, krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća, pitali su pisce tko je najviše utjecao na njih. Naravno da su očekivali da je to Mannu Schopenhauer ili Tolstoj, a on je odgovorio: Hans Christian Andersen! Dramatizacija ima s tim odgovorom posebnu vezu... “Na pitanje je li zapravo poljski, ili njemački, ili slovenski, ili hrvatski redatelj, kaže: “Ja mislim da to i ne treba tako diferencirati – ali ako već pitate, nadam se da sam sve to.”