U 90-im godinama 20. stoljeća praktičari teatra njemačkoga govornog područja stali su se dijeliti, grubo rečeno, na mimetičke i post-dramske. Slijedili su teoriju i duh vremena. Slično se događalo i u nas. Kao i u nas, prevladala je, do danas, inteligentnija kombinacija svega toga, barem kad je ozbiljan teatar posrijedi.
Nova generacija njemačkih redatelja multimedijalni su umjetnici neopterećeni dogmom: Thomas Luz, Amir Reza Koohestani, Susanne Kennedy, Dušan David Pařízek, Simon Stone, Kai Tuchmann, Anna Bergmann, Nicolas Stemann i Kay Voges.
Kay Voges, direktor Drame velike njemačke kazališne kuće Theater Dortmund, bio je poseban gost ovogodišnjih Dana satire Fadila Hadžića, gdje je gostovala njegova režija glasovitog, klasičnog komada Samuela Becketta “Svršetak i...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....