“Dino Pešut je zbilja pisac”, napisao sam prije četiri godine u povodu praizvedbe njegove drame “(Pret)posljednja panda” u Zagrebačkom kazalištu mladih, u režiji Saše Božića.
Tada 25-godišnjak već je imao, što se kaže, rečenicu, a dramske situacije pleo je vješto i, reklo bi se, nimalo mehanički.
U međuvremenu, Pešut još nije dohvatio tridesetu, a napisao je, eto, svoje prvo, klasično djelo, ozbiljno i zaokruženo, obiteljsku dramu “Stela, poplava”. Sad se može reći da nije posrijedi samo talent, nego realizirani talent.
Pešut je pet puta osvojio godišnju nagradu “Marin Držić” za najbolju dramski tekst, a ovaj je, pak, najbolji među njima.
Sretan je i susret redateljice Selme Spahić s autorom u ovoj predstavi zagrebačke Gavelle. Dvoje umjetnika ne...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....