PJEVAČKA PARALELKA HRVATSKOG TENORA

Krešimir Špicer: ‘Šišmiš’ u HNK bit će bolji od onog u Boljšoju

Devet mjeseci nakon premijere u Boljšoju, Špicer u režiji Kreše Dolenčića sutra premijerno pjeva u ‘Šišmišu’ u Zagrebu

ZAGREB - U jeku priprema moga debija u Boljšoj teatru nazvao me Branko Mihanović, direktor Opere zagrebačkog HNK. Dok smo čavrljali o projektima na kojima bismo mogli surađivati, usput sam spomenuo kako trenutačno spremam ulogu Eisensteina u “Šišmišu” u Moskvi. Branku se upalila žaruljica. I odmah mi je ponudio da istu rolu otpjevam i u zagrebačkoj izvedbi te predstave, za koju su baš u to vrijeme određivali podjelu - objašnjava Krešimir Špicer “zgodnu slučajnost”, svoja dva gotovo paralelna nastupa u Zagrebu i Moskvi.

Hrvatski tenor sa stalnom pariškom adresom, “Šišmiša” će tako u HNK premijerno otpjevati sutra, 10. prosinca, samo devet mjeseci nakon prvog nastupa u proslavljenom Boljšoj teatru.

Brodvejska produkcija

No, ruku na srce, osim maestralnog Špicera u glavnoj ulozi, moskovska i zagrebačka predstava neće imati puno dodirnih točaka. Pompozno najavljivani ruski projekt doista je, barem vizualno, ponudio spektakl. Mladi redatelj Vasilij Barkhatov radnju je iz dekadentnog Beča premjestio na impresivan brod, simbolično sagrađen prema nacrtima Titanika. Na scenu je postavio i golemi bazen-vodoskok iz kojeg teče šampanjac te kristalni luster “veći i svjetlucaviji nego u ‘Fantomu u operi’ na Broadwayu”, kako je napisao jedan tamošnji kritičar. No, vrhunski pjevači, milijuni potrošeni na scenu ni kostimi Igora Chepurina, miljenika urednice francuskog Voguea, nisu spriječili fijasko koji je lani “Šišmiš” doživio u Moskvi. Deseci gledatelja izašli su s premijere i glasno zalupili vrata a kritika je gotovo bez iznimke sasjekla mladog redatelja. Prvenstveno mu nisu mogli oprostiti to što “nije ni primijetio da su mu se pjevači i orkestar raspali, dok se on bavio vizualnošću”.

Bliži publici

- Istina je. Vasilijev projekt bio je pomalo megalomanski i preambiciozan. On je jako talentiran i izvrsno režira pjevače, ali već se nakon nekoliko tjedana pokusa naziralo kako će cijela stvar završiti - govori Špicer s distance, dodajući da količina uloženog novca ionako nikada nije utjecala na opernu predstavu. Zato se nije libio nastupiti u zagrebačkom “Šišmišu” koji je, s budžetom od milijun i 200 tisuća kuna do premijere, gotovo 50 puta jeftiniji od moskovskoga.

- Redatelj Krešimir Dolenčić komad je shvatio na publici bitno bliži način. Zato će predstava u HNK, vjerujem, bitno bolje proći od one u Boljšoju - zaključuje 34-godišnji tenor, čiji je poslovni raspored popunjen do 2013.

Talent i sretne okolnosti

No, premda posljednje desetljeće redovito nastupa pod ravnanjem velikana poput Kenta Nagana, Philipea Herreweghea, ili Renea Jacobsa, domaća publika o Špiceru relativno malo zna.

- U Hrvatskoj nastupam tek posljednjih godinu i pol, otkako sam pjevao u HNK u ‘Orfeju’. Nakon toga su mi se zaredali nastupi u Zagrebu. Zvali su me i ranije, ali svaki pokušaj suradnje završio je vrlo loše. Organizatori su mi otkazivali suradnju u posljednji trenutak, ili su mi se više ne bi javljali. Iskreno, svjesno sam zamrznuo bilo kakvo pojavljivanje u Hrvatskoj. Ali onda me nazvao Branko Mihanović koji mi se učinio kao prvi ozbiljni sugovornik - kaže Špicer. “Obrnuti proces” afirmacije prvo na stranoj, a tek onda na domaćoj sceni, u našoj glazbenoj kronologiji nije rijetkost. Svoj slučaj Špicer objašnjava “mnoštvom sretnih okonosti” koje su se poklopile još za vrijeme njegova školovanja na nizozemskom konzervatoriju Sweelinck.

- Na zadnjoj godini studija dobio sam naslovnu ulogu u Monteverdijevu ‘Odisejevu povratku u domovinu’, pod ravnjanjem velikog Williama Christia. Isprva zamišljen kao niskobudžetna platforma za mlade talente, taj se projekt razvio u jednu od najboljih ikada proizvedenih predstava s rekordnom prodajom DVD snimaka.

Nakon panegirika u medijima i svjetske turneje, odmah sam počeo nastupati u najvećim dvoranama Berlina, Ženeve, Pariza i Salzburga. I strašno puno naučio - prisjeća se Krešimir početaka karijere. A kako se uopće jedan dečko iz Slavonskog Broda odučio na karijeru opernog pjevača?

Otkriven u skloništu

Njegova priča naizgled je klasična: - Mama ima divan glas, tata također lijepo pjeva i svira harmoniku, a ja sam odmalena bio u crkvenom zboru - smije se. No, sudbina je odigrala svoje početkom ratnih 90-ih - Jedan gospodin stalno je donosio humanitarnu pomoć u moju srednju školu i silno nam pomagao pa smo mu se kolege i zahvalili koncertom.

On je pak bio dirnut našim nastupom u školskom podrumu tijekom zračne uzbune i odlučio nas je nagraditi. Organizirao nam je putovanje u Amsterdam i nastup na jednom festivalu, gdje smo ponovili ‘podrumski’ koncert. Moju solo-dionicu primijetila je grupica ljudi utjecajnih u glazbi i na licu mjesta mi ponudili stipendiju. Uz to i ogromnu pomoć roditelja, počeo sam studirati u Amsterdamu. Ne znam ni sam kako to protumačiti.

‘Šišmiš’ opet u HNK nakon 20 godina

“Opereta nad operetama”, kako nazivaju Straussovo remek-djelo iz 1874., redovito igra na najvećim svjetskim scenama, tradicionalno rezerviranim uglavnom za ozbiljniju kategoriju - operu. No, zbog zahtjevnosti napisanih uloga, na postavljanje “Šišmiša” najčešće se odlučuju velike kuće s dovoljnim povjerenjem u glasove svojih pjevača.

Sve donedavno Straussu se opirao tek Boljšoj, no i slavna moskovska institucija pokleknula je u ožujku ove godine i tako prvi put pripustila žanr operete na svoj repertoar sa 234-godišnjom tradicijom.

Sutrašnjom premijerom u režiji Krešimira Dolenčića “Šišmiš” se nakon 20 godina vraća i u zagrebački HNK, upravo u vrijeme blagdanskih slavlja koji se tradicionalno povezuju uz libretto. “Prikladnost trenutka” očito se učinila zgodnom i HTV-u koji svoj novogodišnji program 31. prosinca započinje upravo izravnim prijenosom iz zagrebačke nacionalne kuće u 18 sati.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. lipanj 2022 22:15