PRAIZVEDBA DRAME DAVORA ŠPIŠIĆA

LJUBOMIR KEREKEŠ NAJJAČA JE STRANA POLITIČKE SATIRE 'NEBO OD GUME' Komad ulazi u možda najškakljivije pitanje: jesu li od političara gori samo popovi?

HNK VARAŽDIN

Praizvedbu domaćega teksta uvijek pozdravljam. Varaždinski HNK producirao je “Nebo od gume” Davora Špišića, komediju prije nekoliko godina drugonagrađenu na natječaju Marin Držić, u režiji Aide Bukvić. Posrijedi je politička satira koja se pača u možda najškakljivije pitanje našeg pogleda prema elitama: jesu li od naših političara gori samo naši popovi?

Ovce su tu da se strižu, a pogotovo ako same bleje da se sastanu sa škarama, pa se tako inicijativa za zlo i u ovome zbivanju javlja istodobno odozgo i odozdo. Odozgo, od popova kojima je do novih nekretnina, a odozdo od starijih žena bogomoljki, koje se od vlastite duševne tuposti brane vjerom u muškog imaginarnog prijatelja na nebu te u imaginarnu njemu podčinjenu gospođu, medij za bezgrešna začeća, a kojoj očito spol i u ovoj predstavi priječi da bude nešto više od domaćice trojednom muškom bogu.

Živa Gospa

U nekog vulkanizera, Pavla, napola propala obrtnika, kojega uvjerljivo igra Ljubomir Kerekeš, ostala na zidu mrlja od ljepila slična obličju Djevice Marije, pa su se susjede uzbudile da je stvarna ili već kakva. Istodobno, tu radnju želi preuzeti Crkva, jer je na pogodnom zemljištu, a operacijom ravna biskup Koloman, izjelica, retoričar i pervertit, kojega kao vedrog, inteligentnog primitivca igra Stojan Matavulj.

Zaplet je malko naivan, režija onako oprezna, tu se dakle javlja i živa Gospa, koju igra Beti Lučić, a zbori otprilike kako zbore dobre starice u bajkama, a najviše mi je žao što delikatne scene u sauni izgrađenoj na pozornici nisu ni po čemu uzbudljive.

Koreografija

I taj perverzni biskup nije ispao do kraja utuživo perverzan (mnogo je “perverznija” njegova slizanost s bankarima), a malko mi je čudno što te njegove ipak perverzije nitko i ne pokuša raskrinkati. Čovjek se naprosto povuče u mirovinu pošto se ustanovi da je desetljećima vjeroučenike naganjao da ližu šlag s njegovih koljena i valjda ostataka nogu. I još da se moraju kostimirati u mačiće i mijaukati. Malko odviše “koreografije” da bismo u nju povjerovali. Čak eto ne znamo je li to za pritvor ili nije, je li biskup pedofil za zatvor ili je tek mnogo blaže poremećen, budući da takve mačić-šlag aktivnosti još nisu zabilježene u stručnoj literaturi.

U familiji vulkanizerovoj jest i pustopašni djed Ilija (koji nosa sa sobom posvuda sliku pak svoga oca), kojega igra Zdenko Brlek, tu jest i bogobojazni sin, Borko, kojega dobro igra Ognjen Milovanović, sve do trenutka kad bi kao trebao biti traumatiziran od Kolomanovih radnji, ali baš i ne djeluje da jest.

Šareni križanac

Ukratko, komad i u njemu zatečeno zbivanje pomalo daju šarena, raščupana križanca Marinkovićeve Glorije, Kovačevićevih Maratonaca i feljtona tabloidnog…

Kostimi Irene Sušac sumorni su te ionako sumorne likove čine još beznačajnijim, scena Miljenka Sekulića jest koliko apstraktna, toliko i doslovno pretrpana automobilskim gumama, a kućica-sauna jest, budući da u njoj nisu popovi čak ni nagi, a kamoli pohotni, posve suvišna.

Vulkanizer Pavle jest licemjer ateist, onako narodski naklonjen zaradi, pa i on glumi vjernika, što je najbolje u komadu te u Kerekeševoj kreaciji.

Još Igraju Sunčana Zelenika Konjević, Hana Hegedušić, Gordana Slivka, Ivica Pucar i Karlo Mrkša.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo