Piše T. Čadež

O rušenju kazališta u Mariupolju: Zlo neće pobijediti, ali neće niti samo od sebe nestati

Kazalište u Mariupolju

 AFP PHOTO/TELEGRAM/pavlokyrylenko_donoda/handout
Rat će jednom završiti, a poslije njega kazališta će biti jednako važna koliko i tvornice, koncertne dvorane koliko i hidrocentrale

Nerado se koncentriram na svoj kritičarski posao, sustiže me mračna logika rata: ruski agresori upravo su avionskim bombama raznijeli zgradu Donjeckog akademskog regionalnog dramskog kazališta u Mariupolju, ispred čijih pročelja i začelja jest velikim slovima bila ispisana riječ "djeca", tako da se vidi iz – aviona. U skloništu ispod zgrade skutrilo se više od tisuću civila. Navodno je armirana ploča nad skloništem izdržala neposredni udar te je moguće da je većina djece, žena i staraca preživjela. Smrt ih međutim vreba svagdje izvan uništene zgrade.

Grad veličine Ljubljane doživljava sudbinu Vukovara u Domovinskom ratu. Uništena zgrada mariupoljskog teatra rekonstruirana je godine 1970., kad je valjda dograđeno i sklonište. Sama zgrada podignuta je...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. kolovoz 2022 07:55