Lovrijenački “Hamlet” Paola Magellija i dramaturginje Željke Udovičić Pleština, temeljen na prijevodu Vladimira Gerića, s dosta intervencija i, dakako, kraćenja, oduševio me zato što je živ, prezentan, lišen patetike i umiven jednom pragmatičnom idejom da se tragedija iznese na ramenima logike.
Začkoljice ovoga čudno, alogično napisanoga komada, koji još nitko nikad nije uspio uhvatiti i za glavu i za rep, ne mogu se sve iznijeti na scenu, makar ne na hrvatskome iliti u hrvatskoj tradiciji. Ne podcjenjujem nas, ali poetičnost, pjevnost, rekao bih, razuzdana kadenca originala ne da se prenijeti u naš tvrd, kabast jezik ekstenzivno. Shakespeareova rekli bismo neograničena mašta, genijalno svaštarstvo njegovo, rukavci i rukavčići radnje, ovdje je potisnuta u rekao bih ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....