Kafkin “Proces” scenski je izazov par exellence te ište više hrabrosti nego što su je na premijeri u zagrebačkoj Gavelli većinom bili spremni ponuditi glumci u predstavi redatelja Renea Medvešeka.
Prije svega, odviše su rezervirani, skriveni iza režijskoga tona predstave, suptilno ironična a smireno monotona, gdje se međutim perpetuiranje istoga (slično kako se i u romanu svako od deset poglavlja na neki način ponavlja) “razonodi” svakih desetak minuta glazbeno-svjetlosnim ilustracijama, kao u crtanom filmu, dok se likovi (ako se u postmodernom romanu uopće može govoriti o likovima) uglavnom ne mijenjaju uopće i traju eto na vlastitu štetu.
Deveto poglavlje
Mladog glumca Nikolu Baću valja pohvaliti za lijep scenski govor, artikuliranost i očitu ozbiljnost u iznoše...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....