Nova predstava srpske performerice Marina Abramović „Balkan Erotic Epic“ je četverosatni performans osmišljen i režiran za gigantski prostor Aviva Studiosa u Manchesteru u Engleskoj. Više od 70 glumaca, plesača i lokalnih izvođača nastupit će u 13 prizora koji oživljavaju drevne rituale, obrede i folklor slavenske tradicije od 9. do 19. listopada. Mnogi od njih uključuju golotinju i eksplicitnu erotiku proizašlu iz priča prikupljenih u Albaniji, Rumunjskoj, Bugarskoj, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori, Grčkoj, Turskoj, Srbiji i drugim zemljama. Uz žive izvedbe, predstavu će pratiti video projekcije, film, glazba i animacija, piše The Guardian.
„Otkrila sam,“ kaže Abramović, „da su ti drevni rituali – bilo poljoprivredni, vezani uz rađanje, vjenčanja ili pogrebe – bez ikakve iznimke koristili spolne organe na bezbroj različitih načina.“
Najvažniji projekt
Dodaje da je to najvažniji projekt u njezinu životu, a cilj joj je da kroz njega ponovno otkrije prošlost i svoje unutarnje ja. Predstava je značajna i za Aviva Studios. Njegov umjetnički direktor John McGrath kaže da je prostor djelomično građen imajući Abramović na umu.
„Dok smo radili na ovoj zgradi, Abramović je bila na samom vrhu našeg popisa. Osjećali smo da ovdje može napraviti nešto izvanredno“, rekao je.
U početku je ona predložila suradnju s Lady Gagom, ali to se promijenilo nakon hitnog sastanka na kojem je predstavila ovu ideju. Nastavlja te priznaje kako se budi usred noći zbog ove predstave, što nikad nije bio slučaj. Sve ovo je malo plaši jer su njezini dosadašnji radovi bili minimalistički, a ovaj to nikako nije.
Ova je predstava vrlo osobna za Abramović, koja je rođena i odrasla u bivšoj Jugoslaviji. Počinje pogrebom tadašnjeg komunističkog vođe Josipa Broza Tita, a završava svadbenim slavljem. Između ta dva kraja otvara se čitav svijet rituala – od snimki žena koje se udaraju po prsima u žalovanju, preko kostura u plesu, pa sve do velike orgije.
Na sceni će se pojaviti albanske ratnice, uz muškarce koji „prodiru“ u zemlju u obredu plodnosti, zatim homoerotski ples između Albanca i Srbina, dok će trudnica biti okupana mlijekom, u skladu s romskim ritualom. Tu je i „vrt gljiva“ u kojem iz tla niču peterometarski penisi.
„Golotinja nosi toliku snagu jer ljude plaši, intrigira, zabavlja i privlači pažnju. Zato prihvaćam da će publika tijekom četiri sata doživjeti mnoge emocije. Bit će šokirani, nasmijani jer u tome ima humora, uznemireni i emotivni”, govori Abramović.
Pornografija
Onima koji bi to mogli poistovjetiti s pornografijom, Abramović jasno kaže da to nipošto nije. Ženske izvođačice čak su zamoljene da se tri mjeseca prije predstave ne briju ispod pazuha i u stidnom području. Za nju se ovi rituali bave poviješću ljudskog bića. Radi se o čovječnosti, a ne o pornografiji. To je izuzetno važno.
„Očekujem mnogo kritika jer je vrlo lako kritizirati, ali to samo dokazuje da čak i svoju povijest ne prihvaćamo: nijedan od tih rituala nisam izmislila ja”, ipak dodaje.
Ideja za predstavu u stvari je reakcija na hladnu, ispraznu izvedbu seksa kakvu nudi pornografija. 2006. godine snimila je kratki film za filmsku antologiju „Destricted“, u kojem su mitovi s Balkana prikazani u animiranoj formi. Nakon toga od nje je zatraženo da napravi djelo o pornografiji u umjetnosti.
„Počela sam gledati porniće i smatrala ih nevjerojatno dosadnima i repetitivnima. Nisu imali nikakvu bit. Odustala sam od te ideje i vratila se mitologiji unutar slavenske kulture“, govori Abramović.
Bilo je rituala koje se nije moglo izvesti u predstavi jer bi bili previše provokativni. Abramović objašnjava da ti se prikazi nisu potpuno izbacili, nego se prenose kroz animaciju. Tako postoji priča iz 14. stoljeća u Hrvatskoj u kojoj žena stavlja ribu u vaginu preko noći kako bi napravila ljubavni napitak; a iz 14. stoljeća u Bosni dolazi ritual na dan vjenčanja kako bi se spriječila impotencija, pri čemu mladoženja pravi tri rupe u mostu prodirući u svaku.
Dio života zajednice
“Danas živimo u paklu, zato je ovo toliko važno. Želim se vratiti korijenima svega. Kad sam otišla u Glastonbury, svi su mi rekli da je to ludo i da nitko neće sudjelovati. Ja sam znala da je to ono što nam treba. Jedini način da promijenimo svijet jest da promijenimo sebe, a za to moramo zaviriti u vlastitu prošlost”, poručuje.
Abramović je nekoliko godina živjela u Amsterdamu prije nego što se preselila u New York. Ne žali što je napustila Europu, a dok njezin rad nije uvijek otvoreno politički, često se odnosi na aktualne događaje.
„Ne mislim da umjetnost može promijeniti svijet, ali može sigurno pridonijeti otvaranju svijesti i postavljanju pravih pitanja. To je moja uloga“, priznaje.
Ovo djelo, u kojemu su seks i spolni organi prikazani kao ključni dio života zajednice, moglo bi, sugerira, biti iscjeljujuće za naše vrijeme. Jer, koliko god religija nametala osjećaj krivnje tijelu, seksualna i reproduktivna energija za Abramović nije suprotna duhovnosti.
„To je jedina energija koju imamo u tijelu. Ta energija može se pretvoriti u nasilje, u agresiju, ali i u nježnost i ljubav. To upravo istražujem ovdje“, poručuje.
Rođena godinu dana nakon završetka Drugog svjetskog rata, dijelom ju je odgajala njezina baka, duboko religiozna pravoslavna kršćanka, kao i njezina majka. Majka je bila strastvena pristaša Titova režima i stroga prema svojoj kćeri.
„Izgubila sam nevinost sa 24 godine. Majka je govorila da je seks prljav. Nisam smjela nikamo… Zato sam se trebala pobuniti. Trebala sam otkriti: ‘Tko sam ja?’ Htjela sam upoznati sve mogućnosti tijela i uma – kako su tijelo, um i duša povezani“, prisjeća se Abramović.
Majka i kćer
Predstava dobiva dodatni sloj intime jer je Abramović u nju uvrstila i svoju majku, iako kao fiktivni lik. Ona se pojavljuje u komunističkoj uniformi – nacionalna heroina i odlikovana časnica, stalno prisutna, provlači se kroz 13 scena, tiha i distancirana, sve dok ne stigne do prizora s pićem, plesom i golotinjom.
„Postaje znatiželjnija, počinje plesati i skidati odjeću. Oslobađanje moje majke nešto je što nisam mogla učiniti u stvarnom životu, pa to činim u ovom djelu“, opisuje.
Redateljica je majci uvijek slala izvatke svojih radova, a ona je svaku stranicu s golotinjom iščupala prije nego što bi ih pokazala drugima, pa je od 360 stranica ostalo oko 72. Abramović je tek nakon majčine smrti, kada je pronašla njezine dnevnike (majka je bolovala od demencije), shvatila koliko joj se zapravo divila.
„Da sam pročitala samo jednu stranicu njezina dnevnika dok je bila živa, moj bi život s njom bio drugačiji. Htjela je da postanem ratnica. Nikada me nije poljubila u cijelom životu. Nikada. Jednog dana, sa 40 godina, pitala sam je zašto. Rekla je da me ne želi razmaziti“, govori za kraj.
Planira proslaviti svoj 80. rođendan kada predstava sljedeće godine stigne u Park Avenue Armory u New Yorku. Nakon toga njezin raspored je potpuno popunjen do 2029. godine, a upravo je imala operaciju koljena. Nedavno ju je nazvao jedan njemački filmski redatelj želeći snimiti retrospektivu njezina života, povodom 80. rođendana, rekla je ne i kako je za to prerano.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....