Ovo je dokumentaristički neodgovorni scenski esej. Tim riječima svoju novu predstavu opisuje mlada kazališna redateljica Rajna Racz. "Simfonija/Turpituda" nastala je u produkciji Eurokaza i u suradnji sa Srpskim narodnim vijećem, a ovoga je tjedna igrana u atraktivnom iako potresom uništenom prostoru Hrvatskog inženjerskog saveza u samom centru Zagreba, u Berislavićevoj ulici. U gotovo dvosatnoj predstavi, osim mladih glumaca, sudjeluju i učenici Srpske pravoslavne opće gimnazije, a pratimo priču o prijateljstvu Miroslava Krleže i srpskog nadrealista Marka Ristića.
"Nakon gotovo jednogodišnjeg istraživanja napravila sam tekst koji je nastao tako što sam odabirala stvari koje sam željela da se čuju, da budu izgovorene danas jer mislim da se zaboravilo što je bio sukob na književnoj ljevici i kakvo je to bilo vrijeme od 1938. do 1945. Ponekad sam sanjala Krležine i Ristićeve stihove koje sam potom ubacivala u tekst", objašnjava mlada redateljica
"Ristić i Krleža su u tom ludom vremenu bili osuđeni jedan na drugoga. Ovo je predstava o beskompromisnosti različitih stavova i ideologija, o gromoglasnoj Krležinoj šutnji, o antitezi dobra i zla", kaže Rajna Racz, koja je i osnivačica umjetničke organizacije Nahero. Pa tako ovog proljeća možemo očekivati i njezin festival "Svi smo mi Nahero" u partnerstvu s Centrom za kulturu Maksimir.
Rajna također najavljuje i autorski projekt "Predstava koju želimo gledati" u suradnji s Teatrom Empirija i Melody Martišković, Fabijanom Komljenovićem i Marinom Živkovićem. "Premijera će biti oko Valentinova i to će biti ljubavno pismo kazalištu s pitanjem što mi kao umjetnici želimo gledati i raditi, što nas je obilježilo u ovim osjetljivim formacijskim godinama. Želim u kazalištu raditi sulude, hrabre, velike projekte i nadam se da ću i dalje nalaziti institucije, produkcijske kuće i ljude koji će mi dati prostor i vrijeme da svjetove koji me proganjaju postavim na sceni", rekla je redateljica.