RENE MEDVEŠEK Za mene je kazalište lijek, a ne poligon za političku raspravu. I to je legitimno, ali više spada u muzeje moderne umjetnosti

Renea Medvešeka prvi put sam, na sreću ne i zadnji, kao glumca gledala šest ili sedam puta u istoj ulozi. Bio je sami početak devedesetih, moj sin je imao četiri godine i nedjelja nije bila nedjelja bez “Knjige o džungli” koju je u ZeKaeM-u postavio Janusz Kica, bez Ksenije Marinković, Dejana Aćimovića, Pjera Meničanina... i Renea Medvešeka koji je, u ulozi Lešinara, na konopcu prelijetao pozornicu. Kad je nekoliko godina kasnije prestao glumiti, bio je jedan od najcjenjenijih, najnagrađivanijih u hrvatskom glumištu, a kad se posvetio režiranju, sve se to samo “preselilo” na drugi teritorij, pa je bilo teško reći u čemu je bolji, rafiniraniji, priznatiji. Nakon 18 godina, ponovo glumi u ZeKaeM-u, opet u Kicinoj inscenaciji, ali ovaj put “Čarobnog brijega” ...