Premda su ulaznice za naše prilike užasno skupe, Festival svjetskog kazališta zbilja predstavlja prozor u svijet. Kako bilo, 200 kuna isplatilo se zaljubljeniku u teatar ako ih je potrošio na “Dugo putovanje u noć” Ive van Hovea. Nježnu a tešku, tužnu a toplu obiteljsku dramu Eugenea O’Neilla nizozemski je redatelj iznio pred nas jednostavno a ipak pomaknuto. Četvero likova na širokom prostoru, gotovo praznom, gdje se ljudi, omeđeni dalekim sivim zidovima, čine malenima, još više jer tu prazninu probada, pozadi, snažna vertikala hladnih spiralnih stuba, čiji završetak ne naziremo, guta ga tama.
Tamna zdjela depresije
Vidljiv je dio, cijeli volumen, mliječno-mutan. Čini ga većim i masivan okrugli stol dijagonalno naprijed odozgo, što se sklapa u drugu, prednju, cil...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....