KRITIKA NOVE PREDSTAVE

TOMISLAV ČADEŽ O ŽENI PAOLA MAGELLIJA Kazalište je onoliko više umjetnost koliko takozvanu stvarnost ne oponaša, nego izaziva

 Marko Ercegović / Marko Ercegovic, Croatia
Slično kao Krleža, Kosor svoje rane komade ispisuje tako da su, za svoje vrijeme, neprihvatljivi domaćoj pozornici
Slično kao Krleža, Kosor svoje rane komade ispisuje tako da su, za svoje vrijeme, neprihvatljivi domaćoj pozornici

Paolo Magelli pravi predstave visoke umjetničke razine. Kad je kazalište posrijedi, visoka umjetnička razina postiže se, ukratko, pobuđivanjem energije. Predstave u kojima glumci igraju tako kao da su "obični ljudi" zapravo su imitacija umjetnosti. Kazalište je onoliko više umjetnost koliko takozvanu stvarnost ne oponaša, nego izaziva, razlaže, izvrće, prokazuje. Kada je slabo, kazalište je tek bolje ili lošije posložena reklama za lakomislenost i zabavu. Kada je jako, ono je uznemirujuća akcija koja gledatelja vodi u povišeno stanje, rekao bih, introspekcije i fizičke promjene.

Predstava "Žena", koju je Magelli kreirao u zagrebačkom HNK, načinjena je od konstitutivnih elemenata dvije vehementne drame Josipa Kosora (1879. - 1961.), "Žena" (1911.) i "Cafe du Dome" (191...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
06. prosinac 2025 07:49