TOMISLAV ČADEŽ POGLEDAO JE ŽIŽEKOVU ANTIGONU U HNK Riječ je o pretencioznom i dosadnom čitanju Sofoklove drame, Čavajda je neuvjerljiv

Etičko-politička vježba Slavoja Žižeka “Antigona” propala je kao stari kauč u naivnoj, kič režiji njemačke redateljice Angele Richter. Od Pandurova “Michelangela” godine 2013. nisam vidio ovoliko pretencioznu, a praznu predstavu u zagrebačkom HNK. S tim da su u Pandura barem neki glumci nešto bolje dali i cjelina bijaše ipak u nekom ritmu, a sad smo gledali čisti kič i početničku glumu: neki glumci igraju kao da su prošli audiciju za RTL-ov niskobudžetni igrani serijal “Krv nije voda”.

Znači, cijelo zbivanje traje 85 minuta, s tim da se na početku intonira Lijepa naša u ekstenzivnoj verziji, a i prepriča se tko je Kreont, tko Edip, tko Antigona, tko Ismena, Polinik, Eteoklo, nesretna Jokasta, tko je kome ujak, brat, otac, što nije dramski, postdramski postup...