Sretan sam što mogu napisati: Ivan Leo Lemo napokon je sazrio kao redatelj. To među ostalim znači da je prepoznao rad umjetnosti i da ga prepoznaje i potiče u sudionicima. “Ja koja imam nevinije ruke” predstava je atribuirana kao poetska monodrama.
Predstavlja, na velikoj pozornici Teatra &td (gdje je i publika), Vesna Tominac Matačić. Tema njezina predstavljanja život je i sudbina Vesne Parun (1922. - 2010.), najveće hrvatske pjesnikinje od Ane Katarine Zrinske do danas. Preuzetna tema i rizičan format predstavljanja, rekli bismo.
Trenutak i osoba
Zato je ova živa umjetnina morala ili propasti ili biti izvrsna. A zapravo je jako dobra, a uz neke manje promjene i dosta igre, mogla bi se razviti upravo u izvrsnu.
Za Lemu je možda najvažnije što je prepoznao trenutak i osobu. Ov...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....