Kurtoazni pljesak i nekoliko povika "bravo", ponajprije protagnostima, ispratili su preksinoć u dvorištu splitskog Hrvatskog narodnog kazališta najznačajniju ovoljetnu opernu premijeru. Dvorište je svojom bezličnom prazninom sretno pronađeno kao mjesto nadogradnje masivne i impozantne scenografije Tihomira Milovca, koja više koristi simbole luke (dizalice, kuke, kontejnere), odnosno mehanizaciju škvera i potpalublja negoli simbole nadmoćne prirodne sile mora po kojima Holandez ukleto luta u potrazi za čistom i vjernom ljubavi žene koja bi ga prizemljila u novu kopnenu domovinu. Zakletva na vjernu ljubav i odanost sve do smrti očekivano završava smrću oboje protagonista. Nije prvi niti jedini put u literaturi da idealizacija tako završava, s njom i nikad dosegnuta romatičarska pre...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....