Zlatko Burić, hrvatsko-danski glumac i osnivač legendarnog Kugla glumišta, gostovao je u podcastu Casting Hrvatskog narodnog kazališta Split uoči premijere predstave "Lisica" Dubravke Ugrešić, u režiji Ivice Buljana. Predstava će 31. srpnja premijerno biti izvedena na 71. Splitskom ljetu, a Buriću, dobitniku "europskog Oscara", ovo je kazališni povratak s posebnim emotivnim nabojem.
– Ivica me nazvao telefonom i odmah omađijao – čim sam čuo da se radi o Dubravkinim tekstovima, odmah sam poželio biti dio toga. Našao sam rupu u rasporedu, stvarno me jako veseli što sam tu.
Predstava "Lisica" nema tradicionalnu dramsku strukturu, ipak o njoj govori kao o nečemu što nije tipično – ali mu je blisko. To je izazov za svakog glumca, no Burić kaže da mu je ta forma bliska:
– Inače igram u kazalištima koja su vizualno snažna, koja miješaju glazbu, sliku i riječ. Rijetko kad radim predstave koje su toliko bazirane isključivo na tekstu. Ovdje se bavimo gotovo filigranskim radom. Na probama stalno otkrivam nijanse koje su mi, čak i kao glumcu, do sada bile skrivene. To je proces koji te mijenja.
Ističe da predstava podsjeća na poetiku Kugla glumišta iz sedamdesetih:
– Prvi dio drame podsjetio me na sovjetsku avangardu i ono što smo mi radili u "Kugli". U predstavi "Ljetno popodne" na Dubrovačkim ljetnim igrama miješali smo citate, reference iz sovjetske avangarde, pop-kulture, lokalnih priča… To je taj kreativni kaos. Vraćam se na iste teme, ali iz druge perspektive.
Posebno emotivno govori o Dubravki Ugrešić:
– Uvijek sam je osjećao kao dio tog nekog žuborenja, iste energije i interesa, zaigranosti s umjetnošću. Puno je toga dijelila s nama, bili smo mornari na istom brodu. Bila nam je bliska, važna za to vrijeme!
Fascinantan put
Njegov put iz anarhističke umjetničke scene bivše Jugoslavije do zvijezda Hollywooda ostaje fascinantan. Unatoč golemom međunarodnom uspjehu – od uloga s Woodyjem Harrelsonom, Charlize Theron i Bradom Pittom do glavnih nagrada na festivalima – Burić ostaje duboko povezan s Hrvatskom.
– Čudim se da me još uvijek zovu – našalio se. – Valjda to znači da još negdje pripadam. U svim tim različitim miljeima – moraš imati nešto što ti je kompas. Meni su to ljudi ovdje, s kojima dijelim tok svijesti.
O svojim počecima u Danskoj govori iskreno:
– Danski teatar bio mi je dosadan. Nisam se u njemu pronašao. Ali tadašnja scena – punk, eksperimentalna glazba – to je bila živa energija. Nije bilo dogmi.
Zahvaljujući velikom trudu kasnije je svejedno naučio danski, igrao u Kraljevskom kazalištu, snimao filmove, pa i izgradio reputaciju jednog od rijetkih stranaca koji su uspjeli u toj sredini. Nakon uspjeha u europskoj i američkoj kinematografiji, kaže da teatar i dalje ostaje važan:
– U Danskoj sam morao učiti jezik. Nije lako preživjeti samo od filmova. Igranje u Kraljevskom teatru bilo mi je važno. Režiseri su mi pomagali, ohrabrivali me.
A što nakon Splita?
– Prvo idem na Brač na filmski festival, zatim u Kopenhagen i Edinburgh, gdje me čeka premijera filma "Novak" u kojem igram glavnu ulogu. Prvi put ću ga gledati – uzbuđen sam. A onda – opet filmovi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....