Prije 35 godina, 20. veljače 1985., u Zagrebu je preminuo Veselko Tenžera (rođen u Prozoru 10. veljače 1942.), jedan od najvećih novinara u povijesti hrvatskog novinarstva.
Rutinska operacija
Uvriježeno je mišljenje da je bio najveći pisac među hrvatskim novinarima i najveći novinar među hrvatskim piscima, jedini pravi nasljednik A. G. Matoša i Josipa Horvata. Nepotrebnu dvojbu je li zapravo bio novinar ili pisac - što bi podrazumijevalo svrstavanje njegova novinarstva u književnost - razriješio je još za života, tvrdnjom kako je njegovo autorstvo temeljeno na glagolu “pisati”, a sve su ostalo samo teorijska naklapanja.
Ipak, poslije njegove prerane smrti u 43. godini, nakon rutinske operacije srca koja je završila tragičnim ishodom, poštovatelji, prijatelji i nakladnici prikupili su gotovo sve što je Veselko ikad objavio u novinama i tako potaknuli ukoričavanje njegovih novinskih tekstova, pretvorenih o opsežan opus književnih minijatura koje imaju sasvim posebno mjesto u novijoj hrvatskoj književnosti.
Veselko je bio književni kritičar i vrsni poznavatelj likovne umjetnosti, ali i pronicljivi analitičar i iznimno duhoviti fenomenolog kulture svakodnevice. Njegova jedinstvena spisateljska stilistika, metaforika i akrobatika riječi bili su uzor i mlađim i starijim naraštajima, a teme su mu bile pustolovni izleti u nepoznato, nepredvidivo i slobodoumno. Mnogi su ga novinari hotimice i nehotice pokušavali oponašati, ali bili su to uzaludni pokušaji. Bio je jedinstven, nedostižan i tenžerijanski neponovljiv.
Nedostižan stilist
Nedavno preminuli Tomislav Židak, također karizmatska pojava u hrvatskom novinarstvu i veliki poklonik Veselka Tenžere, jednom je prigodom, još za davnih dana u Vjesniku u kojemu smo obojica radili, rekao: “Dvije su obale novinarstva. Na jednoj smo svi mi, a na drugoj je Veselko.”
Nedostižan stilist, s duhovitim, ironijskim i nerijetko sarkastičnim pogledom na život, privlačio je mnoštvo čitatelja i poklonika. Iako se kao vrhunski intelektualac i erudit pretežito bavio područjem kulture, najviše u matičnom dnevniku Vjesnik, uvjeren sam da bi ga poklonici vrhunskog pisanja čitali i u izdanjima kao što je Lovački vjesnik, Modra lasta ili zidne novine – da je u njima pisao. Kulturom svakodnevice, kojom je bio zaokupljen, ponajviše se bavio u tada megapopularnom magazinu Start, ispisujući neke od nezaboravnih tema u rubrici “Fenomeni našeg doba”.
Redakcija i kafić
Kao iznimno socijalna i komunikativna osoba vječito je bio okružen prijateljima, kolegama i poznanicima. U redakciji, kafićima, za šankom neke birtije ili na ulici iskričavim bi dijalozima ili pak duhovitim monolozima “brusio” teme za sutrašnje pisanje.
Katkad mi se činilo - a za nekoliko dana u onome što je napisao i potvrdilo - da je pomno osluškivao reagiranja okoline na svoje monologe ili dijaloge i po njima odmjeravao na čemu će poentirati u sljedećem rukopisu i kako će verbalizaciju pretvoriti u pisanu riječ. Pomno je pratio zbivanja na književnoj sceni, ali jednako tako i na likovnoj, pišući predgovore monografijama Ive Šebalja, Mladena Tudora, Ivana Lackovića Croate, Ivana Lovrenčića i Dimitrija Popovića.
Bio je veliki domoljub, liberal i demokrat, a zbog svog slobodoumlja omražen u ondašnjim partijskim strukturama. Živio je skromno, pomalo boemski, ali s teško dohvatnim bogatstvom duha.
Samo sjećanja
Na vijest o Veselkovoj smrti, koji je na operaciju otišao spokojno kao da odlazi na kavu, članovi rubrike Kulture dnevnika Vjesnik tugovali su kao da im je umro najbliži član obitelji.
Nije doživio osamostaljenje Hrvatske, koju je strastveno volio i s kojom se žestoko svađao, ali ni postupno odumiranje Gutenbergove galaksije i tiskovnih medija koje guta ekranizacija života. Veselkovim odlaskom ostala je praznina koju u hrvatskom novinarstvu nitko do danas nije uspio popuniti. Preostala su sjećanja sve malobrojnijih kolega koji su s Veselkom živjeli njegovo doba - doba kojim je obilježeno hrvatsko novinarstvo i književnost.
Da je poživio, danas bi, na pragu osamdesete godine života, neformalno predsjedao hrvatskim novinarstvom europskih standarda. Mlađim naraštajima ostaju Veselkove knjige najljepših spisateljskih minijatura u novijoj hrvatskoj književnosti, a nama starijima sjećanje na prijatelja i kolegu kojeg je nadživjelo njegovo dobro pisanje.